Stručnjaci se uglavnom slažu da će maksimum 11-godišnjeg ciklusa najvjerojatnije nastupiti u svibnju 2013, no najsnažnije oluje prema Zemlji mogu krenuti i prije, a osobito nakon toga.

'Maksimum je moguć 2012, no vjerojatnije će nastupiti 2013', kaže hrvatski stručnjak za Sunce, dr. Bojan Vršnak. 'Moguće je da se dogodi baš u vrijeme Olimpijskih igara u Londonu, međutim najveće solarne oluje najčešće se događaju nakon što maksimum prođe. Naime, u vrijeme maksimuma na Suncu se odvija mnoštvo aktivnosti koje češće oslobađaju energiju, tako da ne dolazi do toliko velikih nakupljanja kakva se zbivaju u nešto mirnijim razdobljima', objasnio je dr. Vršnak.

'Znanstvenici uglavnom predviđaju da bi sljedeći maksimum trebao biti slabiji od prethodnog, mada ima i onih koji smatraju da bi mogao biti snažniji. Međutim, snaga pojedinačnih solarnih oluja ne mora ovisiti o snazi maksimuma', rekao je dr. Vršnak.

U eksplozijama na Suncu u svemir se izbacuju goleme količine nabijenih čestica. Kada su usmjerene prema nama, treba im dan do dva da prevale udaljenost od oko 150 milijuna kilometara između Sunca i Zemlje.

Stručnjaci britanskog Meteorological Officea ističu da se ništa ne smije prepustiti slučaju te da treba budno pratiti razvoj situacije. Naime, Met Office predviđa da bi u slučaju da Zemlju pogodi neka rekordna oluja, poput superoluje iz 1859. godine, opskrba električnom energijom u mnogim područjima mogla biti prekinuta 12 i više sati, a čak 30-ak posto satelita trajno uništeno, što bi ugrozilo komunikacije, sustave navigacije i GPS.

'Većina satelita nalazi se unutar magnetosfere Zemlje i zaštićena je njome. Međutim, kada sa Sunca dođe velika erupcija, magnetosfera se smanjuje pa neki sateliti mogu ostati izvan njene zaštite, tako da ih udari visokoenergetskih čestica mogu potpuno onesposobiti. Oluje također mogu izazvati napuhavanje Zemljine atmosfere, što pak povećava aerodinamični otpor kretanju satelita na nižim putanjama, tako da neki mogu i pasti. Visokoenergetske čestice djeluju razorno na računalne čipove, navigaciju satelita i njihove programe. Znanstvenici stoga nastoje na vrijeme predvidjeti dolazak oluja da bi isključivanjem satelita smanjili štete. Uz sve to, oluje u sjevernim područjima, primjerice u Kanadi, mogu izazvati padove u sustavima opskrbe električnom energijom.'

U tzv. Carringtonovoj solarnoj superoluji, najsnažnijoj geomagnetskoj oluji koja je dosad zabilježena, 1859. godine aurora se mogla vidjeti čak s Kariba, a telegrafski sustavi otkazivali su širom Europe i Sjeverne Amerike. Neki poštanski službenici prijavili su da ih je stresla struja te da su uređaji iskrili i izazivali požare. Današnja tehnologija o kojoj smo postali jako ovisni puno je osjetljivija od tehnologije 19. stoljeća, tako da bi razmjeri šteta mogli biti neusporedivo veći.