Znanstvenici su 7. veljače potvrdili otkriće do danas neotkrivenog mehanizma koji pokreće aurore na Saturnovom kaotičnom južnom polu. Pioneer 11 je prvi uočio znakove ove atmosferske aktivnosti kad je prije 42 godine protutnjao pored plinovitog diva. Voyager 1 i Voyager 2 su u ranim osamdesetim godinama prošlog stoljeća pružili detaljnan opis Saturnove magnetske ovojnice, njegove intenzivne magnetosfere.

Kao što je i slučaj s našim planetom, Saturnova magnetosfera dolazi u izravan kontakt sa sunčevim vjetrom što rezultira nastankom aurora, no trik je što njegova magnetosfera nije jedini izvor ove pojave. Znanstvenici sa Sveučilišta Leicester otkrili su da je Saturn jedinstver zato jer dio njegovih aurora uzrokuju vjetrovi unutar njegove atmosfere.

Časopis Geophysical Research Letters objavio je detaljan opis Saturnovih aurora pogonjenih vjetrom. Znanstvenici su znanstveni rad temeljili na promatranjima obzervatorija W.M. Keck smještenog na Havajima. 'Svi ostali planeti koje smo promatrali, uključujući i samu Zemlju, imaju aurore koje nastaju zahvaljujući moćnim strujama koje iz magnetosfere putuju u planetarnu atmosferu.

Njih pokreće interakcija sa nabijenim česticama iz Sunca (Zemlja) ili vulkanski materijal kojeg izbacuje mjesec koji kruži oko planeta (Jupiter i Saturn)', objašnjavaju znanstvenici.

'Ovo otkriće mijenja znanstvenu definiciju planetarnih aurora te odgovara na jedno od prvih pitanja koje su postavila promatranja pomoću sonde Cassini koja je, podsjetimo, do Saturna stigla 2004. Sad znamo zašto ne možemo tako jednostavno izmjeriti trajanje dana ovog plinovitog diva.'

Kad je prvi put doputovao do Saturna, Cassini je pokušao izmjeriti duljinu Saturnovog dana praćenjem izboja radiovalova iz Saturnove atmosfere. Voyager 2 je također tijekom preleta izmjerio tajnovite pulseve, a rezultati su znanstvenike ukopali u mjestu. Na opće iznenađenje, ritam tih izboja se promijenio, što je postavilo pitanje: Može li ovaj masivni plinoviti div mijenjati brzinu okretanja?

Nahid Chowdhury, autor studije sa Sveučilišta Leicester kaže da Saturnova unutarnja brzina rotacije - konstanta, što znači da se tamo dešava nešto jedinstveno i čudno. Odgovor na ovaj misterij do danas je ležao uglavnom u teorijama, no ova studija predstavlja prvo otkriće fundamentalnog pokretača - pojave smještene u gornjoj atmosferi.

Chowdhuryjeva studija dokazuje da vjetrovi na velikim visinama utječu na mjerenja radio pulseva i Saturnove arurore.

'Apsolutno je predivan osjećaj pružiti odgovor na neka od najdugovječnijih misterija u našem polju' komentirao je.