Svaki dan zabilježi se prosječno 1,48 potresa magnitude veće od 3 po Richteru na području Tokija, što je pet puta više nego prije.

Izgledi da Tokio pogodi potres magnitude veće od 7 različito se procjenjuju: neki tvrde da postoje 70-postotni izgledi za razorni potres u sljedećih 30 godina ili pak 50 posto u sljedeće četiri godine. Predvidjeti potres nemoguće je, ali vlasti su svjesne opasnosti.

Japanski glavni grad već je 1923. razorio snažan potres magnitude 7,9, u kojem je poginulo 142.800 ljudi. Neki stručnjaci ipak naglašavaju da se u predviđanjima rabi ista metodologija koja se koristila i onda kada su vlasti tvrdile da postoje mali izgledi da sjeveroistok Japana bude pogođen jakim potresom.

'Postoji rizik potresa magnitude 7 u čitavom Japanu, uključivo područje Tokija, ali ne posebno više ili manje nego drugdje', tvrdi profesor Robert Geller sa sveučilišta u Tokiju.

U zemlji u kojoj se bilježi 20 posto svih najžešćih podrhtavanja tla na Zemlji tragično iskustvo 11. ožujka na svjetlo dana izvlači brojne manjkavosti u pripremi.

Agencija za prevenciju katastrofa radila je simulaciju po kojoj potres magnitude 7,3 pogađa sjeverni dio Tokijskog zaljeva radnog dana u 18 sati, uz vjetar od 15 metara u sekundi. Poginulo bi 6.400 osoba, a 160.00 bilo bi ozlijeđeno. Oko 471.000 stanova i zgrada bilo bi potpuno uništeno, od kojih većina u požarima koji bi uslijedili. Nakupilo bi se 96 milijuna tona otpada, četiri puta više nego u tri prefekture na sjeveroistoku pogođene potresom 11. ožujka. Milijuni ljudi ne bi se mogli vratiti kućama, a više od milijun kućanstava ostalo bi bez vode, plina, struje i telekomunikacija više dana. Ekonomske posljedice bile bi ogromne, a dezorganizacija u gradu potpuna.

'Iznimno je teško predvidjeti datum potresa. Ipak, može se zamisliti što bi se dogodilo te na temelju toga pripremiti strategije za ublažavanje posljedica', kazao je Asahiko Taira, znanstvenik u japanskoj agenciji za znanosti i tehnologije.