NAMA STRANA DILEMA

Treba li Apple vratiti stručnjake u SAD?

16.02.2012 u 13:54

Bionic
Reading

Iako su među najnaprednijim zemljama svijeta, Amerikance muči odljev tehnologije i manjak poslova za stručnjake. Našu vlast to već dugo uopće ne zabrinjava

U trenutku kad je pod povećanim pritiskom javnosti zbog uvjeta rada u svojim azijskim tvornicama, Apple je najavio da će pozvati nezavisne promatrače da bi u njima obavili inspekciju. Ne bi li bilo jednostavnije vratiti proizvodnju iPhonea, iPada i drugih uređaja u Sjedinjene Države?

Može li si najbogatija svjetska korporacija to priuštiti? Još je pokojni Steve Jobs, nekoliko mjeseci prije smrti, američkom predsjedniku Baracku Obami rekao da se ti poslovi neće vratiti. Ipak, debata o tom pitanju traje i dalje.

U Appleu se drže Jobsovog stava. No, s druge strane, američki radnici prave automobile i avione kao što su BMW i Boeing. Sigurno bi se snašli s proizvodnjom svih komponenti koje čine iPad.

Pravo pitanje nije, dakle, mogu li, već - trebaju li.

Mnogi misle da trebaju, i to ne samo pripadnici i podržavatelji pokreta Occupy Wall Street. The Daily Beast citira Clydea Prestowitza, glavnog američkog trgovinskog pregovarača u vrijeme dok je Ronald Reagan bio predsjednik, koji smatra da je Apple imao velike koristi od toga što je američka tvrtka, pa stoga ima i određenu odgovornost prema SAD-u.

Prestowitz se referira na razdoblje 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je Apple imao problema s ulaskom na japansko tržište pa se obratio američkoj vladi za pomoć. Bili su, prisjeća se Prestowitz (koji je sad na čelu instituta Economic Strategy), vođeni čudnom zamisli da im je vlada obvezna pomoći.

Slično je bilo i 90-ih. Tijekom godina kada mu je loše išlo tražio je porezne olakšice od gradskih vlasti u Cupertinu i državnih u Kaliforniji.

Čak i sad, kad sjedi na ogromnoj hrpi gotovine, Apple prima pomoć vlasti u vidu zaštite intelektualnog vlasništva od krivotvorenja u drugim zemljama.

U Appleu ukazuju na tisuće novih radnih mjesta koje je ta tvrtka stvorila zapošljavajući Amerikance u svojim trgovinama i sjedištu. A i čipovi koje ugrađuju u iPhone i iPad proizvode se u Austinu, u Teksasu.

No u potonjem se krije ironija. Čipovi se doista proizvode u Teksasu, da bi potom bili poslani u Kinu, gdje ih ugrade u iPad i vrate u SAD.

Ima li to smisla? Ne samo što višak transporta bespotrebno stvara puno emisije CO2, već brodske linije koje Apple koristi štiti američka mornarica. To nije jeftino, a ceh plaćaju američki porezni obveznici.

Prestowitz kaže da ga ne zabrinjava toliko gdje iPad i iPhone sastavljaju. Važnije je vratiti proizvodnju ključnih komponenti poput zaslona i čipova za obradu digitalnog signala.

Time što dopušta da sva ta tehnologija klizne negdje drugdje SAD pili granu na kojoj sjedi. Stvara situaciju u kojoj jedna korporacija kratkoročno zgrće ogromnu količinu novca zahvaljujući korištenju jeftinog rada.

No, dugoročno gledano, gubitak stručnih znanja vezanih uz izradu elektroničkih komponenti i stvaranje poslova za inženjere može matičnu zemlju koštati konkurentnosti.

Kao što smo, uostalom, mogli i sami naučiti na vlastitom primjeru...