Prema mjerenjima japanskih stručnjaka pored spremnika postavljenih za prikupljanje vode upotrijebljene za hlađenje reaktora zabilježeno je zračenje od 2.200 milisiverta na sat (mSv/h). Osoba bez zaštitnog odijela uz takvu bi radioaktivnost već kroz nekoliko sati primila smrtonosne doze zračenja.

Električna kompanija Tepco koja upravlja centralom u kolovozu je priznala da svaki dan u Tihi ocean iscuri oko 300 tona radioaktivnih podzemnih voda. Voda kojom se hlade oštećeni reaktori postaje radioaktivna kada dođe u kontakt s produktima fisije u jezgri. Svaki dan u ovom procesu stvara se oko 400 tona kontaminirane vode koja se pročišćava, filtrira i sprema u posebno izgrađene spremnike. Međutim, čini se da na spremnicima i cijevima u ovom sustavu postoje oštećenja kroz koja ona curi.

Japanski nuklearni stručnjaci ovo su curenje svrstali u incident trećeg stupnja od mogućih sedam prema međunarodnoj skali nuklearnih nesreća Ines. Iako u Japanu još nije zabilježen niti jedan smrtni slučaj povezan s Fukushimom, havarija iz 2011. kategorizirana je, baš kao i eksplozija u Černobilu 1986. u najvišu sedmu kategoriju.

Panika utemeljena na neznanju

Uz ovakve informacije čini se da imamo sasvim dovoljno razloga da u um prizivamo prizore iz Černobila ili Hirošime, te da dobro provjeravamo podrijetlo konzervi tune i drugih namirnica u trgovini. No je li uistinu tako? Što zapravo znače nerazumljive jedinice poput siverta i bekerela te koliko je situacija u Fukushimi realno opasna za Japan, Pacifik i svijet?

Stručnjak za nuklearnu sigurnost iz Hrvatskog nuklearnog društva dr. sc. Zdenko Šimić kaže da ekstremne razine kontaminacije radioaktivne vode u Fukushimi ponajprije mogu biti opasne za radnike koji je raščišćavaju, a potom, dospiju li u more, preko riba i za ostale ljude. Većina registriranog zračenja u Fukushimi je beta zračenje pa se, za razliku od prodornijeg gama koje trenutno iznosi samo par mSv/h, može potpuno blokirati uobičajenim odijelima koja imaju sloj od aluminija. Konačno navedena ekstremna snaga zračenja izmjerena je s udaljenosti od svega 5 cm od izvora, a ona već na daljini od jednog metra slabi do razine ispod 0,5 mSv/h.

'Budući da radnici imaju zaštitna odjela i osobne dozimetre koji ih upozoravaju kada prime razine veće od dozvoljenih, opravdano je vjerovati da nisu i da neće biti prekomjerno ozračeni. Posljednji izvještaj o dozama koje su radnici primili do kraja srpnja pokazuje da nitko nije primio ni 20 mSv što je manje od petine dopuštene količine. Situacija na terenu u međuvremenu se zapravo nije mijenjala, samo su obavljena preciznija mjerenja', objasnio je Šimić.

Kada je riječ o moru, kaže, radioaktivnost se ondje vrlo brzo i djelotvorno razrjeđuje.

'Mjerenja koncentracije radioaktivnog ispuštanja iz Fukushime na vrhuncu havarije na nekoliko desetaka km udaljenosti u moru pokazivala su tri puta manju aktivnost od one koju prirodno stvara kalij 40, a koja iznosi 10 Bq po litri. Ljudi se mogu ozračiti konzumacijom ribe koja je akumulirala radioaktivnost, a mjerenja pokazuju da je aktivnost u ribi uglavnom na sličnoj razini kao ona u vodi. No ribari se u praksi drže granice radioaktivnosti od 50 Bq/kg. Koliko je ona zapravo rigidna postaje jasno ako znamo da bi čovjek koji kroz više godina pojede oko 150 kg ribe koja ima čak 100 Bq/kg ukupno primio dozu 10 puta manju od one koju prirodno dobiva iz okoliša, odnosno 0,24 mSv. Rizici od teških metala i drugih otrova u ribi zapravo su daleko veći. Evo još jedne ilustracije koliko je stvarno opasno curenje u Fukushimi. Procjenjuje se da u sjevernom Pacifiku ima oko 100.000 TBq koji su nastali u nuklearnim pokusima. Ovo curenje, čak i kada bi se nastavilo istim intenzitetom, stvorilo bi oko 10 TBq kroz godinu dana. Dakle, opasnost radioaktivnosti od ovog curenja u Japanu realno je zanemariva. Nažalost, stanje percepcije ljudi istovremeno je vrlo zabrinjavajuće', objasnio je dr. Šimić.

Japan će centralu ograditi ledenim zidovima

Budući da Japan ovih dana očekuje odluku o mogućnosti da se sljedeće Olimpijske igre 2020. godine održe u Tokiju, razvoj situacije u Fukushimi ne ide mu u prilog. Japanske su vlasti stoga najavile da će preuzeti inicijativu od kompanije Tepco i uložiti nešto manje od 500 milijuna dolara u izgradnju ledenih zidova oko nuklearke u dužini od gotovo dva kilometra. Kako je zamrznuta zemlja dva puta čvršća od betona, zidovi bi trebali spriječiti curenje kontaminirane vode i njezino miješanje s podzemnim vodama. Projekt bi trebao biti dovršen u ožujku 2015.

Zbog negativne percepcije javnosti nakon havarije u Fukushimi japanske vlasti još nisu donijele konačne odluke o funkcioniranju drugih nuklearki. Trenutno ondje radi samo jedan od ukupno 54 reaktora dok ostali prolaze sigurnosne provjere prema novim, višim sigurnosnim zahtjevima. Prije havarije Japan je u nuklearkama proizvodio oko 30 posto svoje električne energije, a taj udio je planirao povisiti na oko 40 posto. Međutim, nakon nesreće i evakuacije oko 140.000 ljudi, podrška nuklearnoj industriji ondje je značajno pala unatoč činjenici da je ona u povijesti u svijetu uzrokovala mnogo manje smrti i onečišćenja od fosilnih goriva koja će Japanu biti jedina ozbiljna alternativa ako zatvori nuklearke.