Većina svemirskih letjelica vrti se u niskoj orbiti oko Zemlje, na visini od 100 do otprilike 2000 kilometara iznad površine Zemljinih oceana. zoni zvanoj orbita niske Zemlje ili unutar 1200 milja od terra firme. Od desetak tisuća satelita, njih otprilike 2200 još uvijek je u funkciji.

Međutim, svjedoci smo neviđenom pritisku privatnih tvrtki da do kraja ovog desetljeća planet okruže mrežom ultra brzih, visoko propusnih internetskih satelita. U kombinaciji s drugim planiranim flotama satelita koje namjeravaju poslati prvenstveno Kinezi, do 2029. bi oko Zemlje moglo orbitirati čak 57.000 novih satelita; 25 puta više no što ih sada ima, piše Business Insider.

Dan Oltrogge, inženjer u Analytical Graphicsu i direktor Centra za svemirske standarde i inovacije, napravio je animaciju kako bi to moglo izgledati. Ta je animacija predstavljena na 23. Konferenciji o komercijalnom svemirskom prijevozu Savezne uprave za zrakoplovstvo (FAA) u Washingtonu.

Oltroggeov videozapis prikazan je dan nakon što je na nebu iznad Pittsburgha za dlaku izbjegnut sudar dva mrtva satelita - GGSE-4 satelita za gravitacijsko mjerenje lansiranog još 1967. godine, i IRAS-a, NASA-inog infracrvenog svemirskog teleskopa. Da su se sudarili, taj bi prizor bio vidljiv sa zemlje i u orbiti bi stvorio stotine tisuća komadića svemirskih krhotina.

Stručnjaci su zabrinuti što će se događati kad se orbita napuči satelitima.

Najviše satelita u orbitu namjerava poslati SpaceX, svemirska kompanija Elona Muska. Federalna komisija za komunikacije (FCC) već je odobrila lansiranje 12.000 Starlinkovih internetskih satelita u nisku orbitu oko Zemlje. SpaceX-u to nije dovoljno pa do kraja desetljeća želi lansirati još 30.000 svojih satelita. Tu su i druge kompanije: Iridium, OneWeb, Amazonov projekt Kuiper, čak i Apple želi ići u orbitu.

Srećom, kaže Oltrogge, u svemiru ima još dosta slobodnog prostora da bi toliki sateliti mogli kružiti oko Zemlje. Drugo, sateliti novih generacija grade se tako da na kraju svog vijeka sagore u atmosferi umjesto da se beskonačno vrte u krug. I treće, novi sateliti, uključujući i ove Starlinkove, imaju sustave za izbjegavanje kako bi se smanjila mogućnost slučajnih sudara.

No trebat će poraditi i na razvoju sofisticiranijih teleskopa, radarskih opservatorija i drugih tehnologija kojima bi se na vrijeme otkrivao svemirski otpad.

'Trebaju nam kvalitetniji podaci', kaže Oltrogge. 'Ako želite naći iglu u sijenu, morate se riješiti sijena. Trenutno je puno lažnih alarma, a premalo pravodobnih podataka.'

SpaceX, Amazon i druge velike kompanije s velikim svemirskim planovima, morat će surađivati s ostalim satelitskim operaterima. Nije riječ samo o razmjeni podataka, već i o razvoju pametnih algoritama kojima će se u plastu sijena otkriti opasne igle.

Sudar iznad Pittsburgha izbjegnut je pukom srećom, no ako želimo mir na nebu nije se pametno uzdati samo u sreću.