Naime, ovih dana pokrenut je projekt u kojem bi trebalo pregledati na stotine tisuća fotografija Mjesečeve površine što su ih snimili razni sateliti i teleskopi kako bi se na njima otkrili mogući tragovi posjeta vanzemaljaca. Inteligentni stanovnici udaljenih planeta u prolazu kroz Sunčev sustav mogli su u nekom trenutku u davnoj prošlosti ostaviti tragove kopanja, otpatke ili možda čak poruke na prašnjavom tlu Zemljinog prirodnog satelita. Šanse za takvo što vrlo su male, međutim, znanstvenici ističu da bi otkriće bilo toliko značajno, a troškovi računalne analize i organizacije dobrovoljaca dovoljno niski da opravdaju pokretanje projekta.

Prof. Paul Davies i Robert Wagner s Arizona State Universityja smatraju da bi potraga mogla biti važan doprinos naporima organizacije Search for Extraterrestrial Intelligence (Seti) koja obrađuje informacije prikupljene radioteleskopima i u njima traži moguće signale i poruke naprednih ekstrasolarnih civilizacija.

'Mada postoji tek neznatna mogućnost da je vanzemaljska tehnologija ostavila tragove na Mjesecu u obliku artefakata ili promjena na tlu, to je mjesto vrlo važno jer nam je blizu, a sve tragove čuva tijekom vrlo dugih razdoblja', objasnili su znanstvenici u online časopisu Acta Astronautica.

'Ako su troškovi pretrage podataka u potrazi za znacima inteligentnih aktivnosti mali, nemamo što izgubiti, premda je vjerojatnost otkrića vanzemaljske tehnologije izuzetno mala', stoji u njihovom priopćenju.

Ključnu ulogu u ovoj potrazi imat će NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO), koji je od 2009. do sada snimio četvrtinu Mjesečeve površine u vrlo visokoj rezoluciji. Na tim snimkama znanstvenici su već pronašli tragove misije Apollo i ruskih bespilotnih letjelica, a neke od njih otkrivene su samo zahvaljujući neobičnim sjenama.

NASA je već javno objavila oko 340.000 fotografija LRO-a, no ta brojka bi do okončanja misije mogla dosegnuti i više od milijun. 'Ove brojke jasno pokazuju da je ručna pretraga malog tima besmislena', ističe se u priopćenju.

Jedan od mogućih načina potrage za vanzemaljcima je kreiranje računalnog programa koji bi tražio neobične oblike poput oštrih rubova solarnih ploča, kontura kamenoloma ili zaobljenih građevina. Ovi bi tragovi mogli preživjeti milijunima godina jer je Mjesečeva površina geološki neaktivna te su sve promjene na njoj izuzetno spore. Primjerice, seizmometar NASA-ine misije Apollo 12 zabilježio je da se na Mjesecu u prosjeku zbiva jedan udar meteorita veličine grejpa na površini promjera oko 350 km. Prema Daviesu i Wagneru, uz takve aktivnosti trebale bi proći stotine milijuna godina da podignuta prašina prekrije objekt veličine desetak metara.

Alternativno rješenje moglo bi biti angažiranje desetaka tisuća amatera kojima bi se preko interneta poslale slike na analizu. Naravno, najlakše bi bilo pronaći eventualne predmete koje su vanzemaljci namjerno ostavili kao poruke na površini svježijih kratera kao što je Tycho. Postoji i mogućnost da su poruke zakopane, a uz njih postavljeni odašiljači čiji bi signali mogli prodrijeti kroz Mjesečevo tlo.

Vanzemaljci su svojevremeno na Mjesecu također mogli postaviti baze u podzemnim kanalima lave poput onog na slici gore. Po odlasku ondje su mogli ostaviti otpatke. 'Isti faktori zbog kojih su vulkanski otvori atraktivni kao staništa, ključan su razlog zbog kojeg bi se ostaci vanzemaljaca nakon njihova odlaska očuvali neoštećeni i nezatrpani gotovo beskrajno dugo', stoji u izvješću znanstvenika.