To se u mladosti dogodilo Timu Laheyu, liječniku i profesoru na Geisel School of Medicine u Dartmouthu, predstojniku bioetičkog povjerenstva u Dartmouth-Hitchcock Medical Centeru. Ispitivač mu je pokazao na zlatnu naušnicu u uhu i pitao ga: 'Mislite li da stvarno puštamo muškarce koji nose takve stvari?'

Nije čudno da je Lahey, s takvim iskustvom, nedavno, 20-ak godina nakon prijemnog intervjua na medicinskom fakultetu, u svojem blogu u Scientific Americanu predložio da se razgovori s ispitivačima zamijene danas dostupnim znanstvenijim, objektivnijim i jeftinijim tehnikama ocjenjivanja - snimanjem mozga tzv. magnetskom rezonacijom (MRI) i kratkim video zapisom. Kako bi to funkcioniralo?

U SAD-u se svake godine preko 40.000 učenika prijavljuje na medicinske fakultete, svaki od njih plaća na tisuće dolara za zrakoplovne karte i pristojbe, a fakulteti troše još više na testove, intervjue i poman odabir kandidata. Kako bi pronašli studente sa svim potrebnim kvalifikacijama fakulteti su razvili inovativne metode ispitivanja.

No Lahey ističe da je jedna od najvažnijih osobina za dobrog liječnika empatija, odnosno sposobnost suosjećanja s patnjama bolesnika. Mnogi kandidati imaju akademske sposobnosti i inteligenciju potrebnu za studiranje medicine, međutim, nemaju svi uz to još i potrebno suosjećanje, moralnost i fleksibilnost važne za istinsku skrb o bolesnicima. Ove osobine nije lako otkriti testovima i intervjuima pa Lahey pita zašto se ne bi utvrđivale snimanjem mozga MRI-jem. Naime, poznato je da je danas moguće prepoznati ljude koji ne osjećaju empatiju po tome što im se određeni dijelovi mozga jednostavno ne 'pale' na snimkama kada gledaju snimke koje bi u njima trebale probuditi osjećaje sažaljenja i suosjećanja.

MRI bi učenicima uštedio novac, a fakultetima muke traganja za rijetkim iglama u sijenu. Računalo bi moglo iščitati ocjene, rezultate testova prijemnog, preporuke mentora i kombinirati ih s rezultatima MRI-ja. 'I bum: upali ste. Ili vas zatvore kao psihopata', piše Lahey.

Ako mislite da MRI nije dovoljno suptilan da pronađe odgovore na sva pitanja o moralnosti i brižnosti studenta, Lahey nudi dodatno rješenje – kratku video snimku od nekoliko minuta. Naime, psihologinja Nalini Ambady sa Stanforda u jednom je istraživanju iz 2005. godine pokušala saznati koliko brzo ljudi mogu prepoznati tko je dobar, a tko loš učitelj. Njezini su rezultati pokazali da su učenici koji su pogledali video zapis predavanja od deset sekundi jednako ocijenili profesore kao i oni koji su ih slušali cijeli semestar. Drugim riječima, ispravne dojmove nerijetko možemo dobiti već i za vrlo kratko vrijeme. Prema Laheyu kandidatima bi se mogao dati neki etički težak liječnički zadatak nakon čega bi se snimali na dvije minute. Ako su Ambadyni zaključci točni, prave kandidate ne bi trebalo biti teško prepoznati.

Dakle, Lahey preporučuje: četiri godine ocjena, rezultati testova prijemnog, preporuke mentora, te umjesto neznanstvenog i skupog intervjua – snimka MRI-ja i dvominutni video.

Teško je povjerovati da bi se njegov recept mogao u skorije vrijeme usvojiti na američkim ili nekim drugim sveučilištima; mnogima bi se to rješenje činilo previše simplističkim ili redukcionističkim no ono bi barem uklonilo potrebu za besmislenim dodvoravanjem, lickanjem, varanjem, trikovima i sličnim igrama prilikom razgovora za medicinske fakultete. Nije teško zamisliti da bi se ista tehnika mogla primijeniti i za brojne poslove koji zahtijevaju psihičke ili emocionalne osobine koje se pouzdano mogu iščitati MRI-jem. Ako ništa drugo MRI-jem bi se gotovo potpuno mogla isključiti mogućnost da se negdje u neku zdravstvenu ustanovu infiltriraju serijski ubojice - psihopati.

Lahey radoznalijim čitateljima svojeg bloga priznaje da je na kraju ipak primljen na svoje sveučilište iz snova; unatoč tome što je volio nositi zlatnu naušnicu!