Početkom 20-ih slavni britanski antropolog Gregory Bateson proveo je 14 mjeseci među pripadnicima plemena, da bi konačno otišao frustriran. Nazvao ih je neistraživima zbog upornog odbijanja da kažu bilo što zanimljivo o sebi i svojim životima. Konačno je zapisao da žive 'bezbojne živote'.

Četrdeset godina kasnije slične je zaključke donio antropolog Jeremy Pool koji je s plemenom proveo pola godine. Iskustvo mu je bilo toliko traumatično da je promijenio struku – postao je računalni stručnjak.

Tek je Jane Fajans 70-ih pronašla metodu koja joj je omogućila proučavanje plemena Baining. Kao i njezini prethodnici, otkrila je da pleme nema ništa zanimljivo u svojoj tradiciji – nikakve mitove, proslave, vjerske tradicije, rituale zrelosti te da je teško o njima saznati išta kroz intervjue. Naime, oni ne pričaju priče, rijetko ogovaraju, a ne pokazuju ni nikakav entuzijazam ili znatiželju. 'Njihovi su razgovori opsesivno svjetovni, usredotočeni prvenstveno na prikupljanje i obradu hrane', zapisala je Fajans. Ipak, otkrila je da je članove plemena moguće istraživati ako ih pratite unaokolo u njihovim svakodnevnim aktivnostima. Rezultati su fascinantni, no u negativnom smislu.

Za razliku od okolnih plemena koja su sakupljači i lovci, Baininžani su poljoprivrednici. No tu razlika ne prestaje. Naime, djeca sakupljača-lovaca igraju se slobodno po cijele dane, a i odrasli vole slobodu i individualnu inicijativu. Za razliku od njih, Baininžani izbjegavaju šumarke, koje smatraju opasnima i kaotičnima, zapravo preziru i klone se svega što je prirodno, a poštuju samo ono što je stvoreno radom. Za njih je prirodno animalno, nešto čega se treba sramiti, a igra je odvratna poput valjanja svinje u blatu. Čovjek postaje ljudsko biće tako što prirodne stvari pretvara u proizvode. Svoju djecu odmalena odvikavaju od igre, ponekad i vrlo strogim kaznama kao što je guranje ruke u vatru. Jedino zanimljivo što rade je ples oko vatre, međutim, ni u njemu nema nikakve dublje simbolike ili zabave, a u njemu smiju sudjelovati samo odrasli muškarci. Donedavno ga djeca i žene nisu smjeli čak ni gledati (pogledajte dolje).

Baininžani se očekivano groze i seksualnih aktivnosti jer su također prirodne. Za njih je posvajanje idealan oblik roditeljstva jer je manje prirodan. U vrijeme kada ih je Fajan proučavala, oko 36 posto njihove djece bilo je posvojeno. Odbiti nečiju molbu da mu date dijete na usvajanje smatra se nepristojnim. Premda nisu religiozni, Baininžani su zapravo idealni puritanci.

Ako ništa drugo, ova dosadna kultura nama zapadnjacima može biti dobar primjer, odnosno upozorenje da djecu nije dobro preopteretiti učenjem i zadacima nauštrb igre te da svakodnevne stvari i teme bez zabave i igre mogu postati znak odumiranja ili barem siromašenja civilizacije.