Adama Neumanna opisivali su kao naočitog muškarca koji se na vrhuncu uspjeha i slave opijao, pušio travu, rezervirao najveće rap zvijezde za uredske zabave, želio živjeti vječno, postati prvi trilijunaš na svijetu i proširiti svoju tvrtku na Mars. Njegova tvrtka WeWork unajmljivala je poslovne prostore, prilagođavala ih i zatim ih drugima iznajmljivala po skupljoj cijeni.

Adamove želje bile su miljama daleko od stvarnosti, jer tvrtka koja je postala najveći zakupac uredskog prostora u New Yorku i Londonu sada podnosi zahtjev za bankrot, i to upravo od vlasnika koji su je nekoć obožavali.

Sve je počelo sa solidnom i provjerenom idejom, i to u savršenom trenutku, barem tada. Kada je WeWork osnovan 2010. godine, uvjeti su bili savršeni. Komercijalni prostori su se ispraznili jer je financijska kriza uzrokovala propast čak i nekih od najvećih tvrtki. Stanodavci su bili očajni.

Postojala je 'vojska' otpuštenih radnika koji su pokušavali pronaći način da ponovno izgrade svoje karijere, a zahvaljujući mobilnoj tehnologiji mogli su raditi bilo gdje. U prilog su išle i niske kamatne stope, a investitori su bili spremni platiti ogromne svote kako ne bi propustili sljedeći Amazon, Google ili Facebook.

Ubacite malo zabave u cijelu tu kombinaciju - posluživanjem besplatnog piva i puštanjem glazbe za mlađu publiku koja prihvaća nove i zamagljene granice između posla i privatnog života - i dobili ste formulu za tvrtku koja je svojim obožavateljima više nalikovala kakvom pokretu nego poslovanju, piše BBC.

U središtu svega bio je - Neumann. U New York je stigao 2001. nakon što je odrastao u kibucu u Izraelu (zajednici gdje ljudi dobrovoljno žive i rade zajedno, op.a.). Išao je u poslovnu školu i, dok je bio tamo, imao je niz ideja, uključujući žensku cipelu sa sklopivom petom i tvrtku koja proizvodi dječje hlače s jastučićima za koljena.

No 2008. godine, kako bi uštedio na troškovima, iznajmio je polovicu vlastitog poslovnog prostora nekom drugom. Zatim su on i prijatelj nagovorili stanodavca da im dopusti da podijele nekoliko katova prazne zgrade i daju ih u najam. Taj se posao zvao Greendesk - usput su posluživali besplatnu kavu i slavili zajednički život u stilu kibuca.

Kad su mladi freelanceri pokazali velik interes za njihovim prostorima, Neumann je shvatio da je na tragu nečega velikog. Tvrtka je brzo rasla uz financijske injekcije od 15 milijuna dolara jednog poduzetnika za 33 posto udjela. Ime je promijenjeno u WeWork i priča se zakotrljala. Ulagači su se gomilali, uključujući jednog od najvećih svjetskih tehnoloških investitora - Softbank - koji je u sljedećih sedam godina povećao vrijednost WeWorka na 47 milijardi dolara.

Neumann je svojom vizijom oduševio publiku i investitore. Nastavio se tada širiti u preko 20 zemalja, kupio jet, unajmio P Diddyja za uredsku zabavu. A sve to dok je tvrtka gubila 200.000 funti na sat. Iako ljudi navode pandemiju i porast kamata kao 'ubojice' WeWorka, njegov pad je počeo mnogo prije toga. Ljudi su počeli postavljati neugodna pitanja o tome zašto se tvrtka koja je iznajmljivala uredski prostor 'cijeni' kao tehnološka tvrtka.

WeWork je zapravo igrao igru ​​koja se uvijek iznova pokazala opasnom - duga kupnja i kratka prodaja, odnosno kupnja ogromnih količina dugoročnih zakupa uredskih prostora na vrhunskim lokacijama, u nadi da će moći pronaći dovoljno kratkoročnih zakupaca da pokriju vlastite troškove, plus profit.

No vjerojatno tek kad je Neumann odlučio prodati dionice u inicijalnoj javnoj ponudi (IPO) 2019., zastor je pao. Dokumenti podneseni vlastima otkrili su veće gubitke nego što se mislilo i čudan odnos između financija tvrtke i Neumannovih, a IPO je obustavljen.

Vrijednost WeWorka pala je za 40 milijardi dolara u nekoliko mjeseci, a Neumann je ubrzo nakon toga dao ostavku na mjesto izvršnog direktora. Šest mjeseci kasnije, Covid je 'potresao' svijet i okruženje za zajednički rad (coworking prostori) dramatično se promijenilo. Zbog pandemije koronavirusa brojne su tvrtke raskinule ugovore o najmu poslovnog prostora, da bi gospodarska kriza koja je uslijedila dovela do stečaja brojnih klijenata WeWorka.

Tijekom 2021. su izašli na Njujoršku burzu putem tvrtke za posebne namjene, ali su od tad izgubili oko 98 posto svoje vrijednosti. Vrijednost dionice bila je pala na deset američkih centi pa se vratila na oko 83 centa prije no što je trgovanje njome obustavljeno. U izvješću financijskom regulatoru u kolovozu ove godine naveli su kako bi mogli otići u stečaj.

Neumann je u konačnici napravio prilično dobar posao odvojivši vlastite financije od financija tvrtke koju je osnovao. WeWork trenutno vrijedi tek oko 50 milijuna dolara. Sam Neumann otišao je pak s više od milijardu dolara.

Ovaj 'mag' koji je očarao neke od najvećih i navodno najpametnijih svjetskih investitora krenuo je dalje. Ulaže u desetke tvrtki i nedavno je osigurao potporu od 350 milijuna dolara od drugog velikog imena, tvrtke rizičnog kapitala Andreessen Horowitz.

Tijekom rujna je WeWork aktivno pregovarao o najmovima i tvrdio kako namjerava nastaviti poslovati. Imali su u tom trenutku blizu 16 milijardi dolara u dugoročnim obvezama. Tvrtka inače iznajmljuje milijune kvadratnih metara uredskog prostora na 777 lokacija diljem svijeta.

Zahtjev za stečajem komentirao je i sam Neumann koji je njime, kaže, razočaran. 'Od 2019. bilo mi je izazovno promatrati sa strane kako WeWork nije uspio iskoristiti proizvod koji je danas relevantniji nego ikad prije. Vjerujem da će, uz pravu strategiju i tim, reorganizacija omogućiti uspješan razvoj WeWorka', rekao je Neumann za CNBC.