Posljednjih godina u hrvatskim se bolnicama obavlja trombektomija, medicinski zahvat kojim se spašavaju ljudski životi, a pacijenti se nakon operacije u velikom postotku vraćaju na posao i vode normalan život.

Zahvati kojim se unutar tih šest sati opasni trombovi uklanjaju iz moždane krvne žile već se pet godina veoma uspješno obavljaju u zagrebačkim kliničkim bolničkim centrima Rebro i Sestre milosrdnice, a s vremenom su im se pridružile i kolege iz KBC Split. Na čelu splitske ekipe, koja se ovih dana približava okrugloj brojci od 100 odrađenih zahvata, nalazi se intervencijski neuroradiolog dr. Dragan Dragičević.

Ugruške love mrežicama i crpkama

'Velika je stvar da i Splitsko-dalmatinska i druge županije s juga Hrvatske imaju mogućnost liječenja infarkta mozga kao i građani Zagreba i okolnih županija', kaže dr. Dragičević.

Sam zahvat odvija se otprilike na sljedeći način: nakon što pacijent prođe hitni prijam, neurologa te hitni CT i angiografiju koja pokazuje u kojem dijelu mozga je tromb, bolesniku se kroz arteriju u preponi uvodi dugački kateter, sve do mjesta u mozgu gdje se smjestio tromb. Kroz njega potom prolazi manji mikrokateter kojom se provodi takozvani stent retriever. Kad se oslobodi, on se u sljedećih nekoliko minuta raširi u mrežicu kojom se lovi krvni ugrušak.

Krvna žila potom se zatvori balonom kako krv ne bi otplavila tromb, a stent se povlači u kateter, zajedno s trombom. Postupak se ponavlja sve dok se i posljednji komadić tromba ne izvadi iz krvne žile. Druga metoda uključuje nadovezivanje katetera za aspiraciju. Ona se spaja na crpku koja usisava tromb. Izbor metode ovisi o veličini krvnog ugruška i mjestu na kojem se nalazi.

Vrijeme je ključni faktor

Stručnost liječnika, odgovarajuća oprema i vrijeme dolaska u bolnicu tri su ključna faktora. Vrijeme igra posebnu ulogu. Naime, krvni ugrušak se iz mozga mora izvaditi najkasnije šest sati nakon moždanog udara. Sve nagon toga dovodi do potpunog propadanja mozga, a posljedice često budu veoma teške, uključujući i trajni invaliditet.

No, stigne li pacijent na vrijeme, rastu šanse za oporavaka, često već unutar 24 sata od zahvata. Mediji su već pisali o tome kako su se neki pacijenti čudesno oporavili još dok su ležali na stolu operacijske sale, a poznat je i slučaj pacijentice koja se nakon mehaničke trombektomije toliko dobro oporavila da nije ni otišla na oporavak u toplice, što je inače redovita praksa nakon moždanog udara. A prije zahvata nije mogla govoriti, a desna joj je strana tijela bila potpuno oduzeta. Tu je i slučaj pacijenta koji nije ni znao da je operiran jer nigdje na glavi nije mogao pronaći tragove reza.

Nacionalni registar za moždani udar

Splitski liječnici brzo su uhvatili dobar ritam. Tehnička uspješnost zahvata na KBC Split iznosi 65 posto, a klinička je još bolja - 76 posto. Tehnička uspješnost govori o otčepljivanju arterije, a klinička pokazuje u kakvom je stanju pacijent nakon operacije, ali i nakon tri mjeseca fizikalnih terapija. A to nije jedno područje u kojem dr. Dragičević vidi veliku priliku za napredak.

'Trebalo bi osnovati nacionalni registar za moždani udar. U taj bi se registar unosili podaci koliko vremena treba da bolesnik stigne do prve bolnice, pa potom do regionalnog centra u kojem bi bio podrvrnut zahvatu, pa koliko je vremena prošlo do dolaska na vrata operacijske dvorane... Ta su vremena svjetski standardizirana pa bi se lako vidjelo što se još može i mora popraviti', predlaže dr. Dragičević. I on je svjestan faktora vrijeme i zna što bi trebalo napraviti.

Četiri nacionalna centra

'Bitno je izgraditi mrežu, kako bi uz dva već postojeća centra u Zagrebu i ovog u Splitu, u Hrvatskoj postojala četiri regionalna središta u kojima bi se mogla obavljati trombektomija', kaže dr. Dragičević. Sada se nešto pokreće u Rijeci, a nakon toga trebao bi se priključiti i Osijek. Time bi većina hrvatskih građana dobila podjednaku šansu da preživi i sanira posljedice moždanog udara.

Dakako, upozorava dr. Dragičević, otoci i zabačena planinska područja i dalje ostaju slabije pokriveni zbog problema s transportom no i to bi se dalo riješiti boljim helikopterskim povezivanjem s regionalnim centrima.

Ovo je skup sport, ali se isplati...

Zahvati poput ovog skup su sport, kaže dr. Dragičević, ali se isplati ako nakon svega dobijete čovjeka sposobnog za rad, ili ga skinete s brige obitelji i društva. Iako je zadovoljan dosad postignutim, splitski intervencijski neuroradiolog zna da ima još puno prostora za napredak. Treba bolje povezati Zadarsku i Dubrovačku županiju, riješiti neke kadrovske i organizacijske probleme...

'Valjalo bi razgranati helikoptersku službu da svi dobiju istu šansu za preživljavanje i kvalitetniji život nakon moždanog udara', predlaže dr. Dragičević. 'Evo, dolazi turistička sezona, a s njom i puno stranaca i posla. Bilo bi lijepo da im pokažemo da smo na svjetskoj razini.'

A za početak, splitskoj bi bolnici dobro došao još jedan angiografski uređaj kako bi se dovoljno brzo reagiralo kad im stigne pacijent s moždanim udarom. Jer, rekosmo već, vrijeme je ključno i ne smije ga se gubiti.