Astronomi koji istražuju užarene egzoplanete pomoću NASA-inog teleskopa Hubble fascinirani su ekstremnim svjetovima. Velik broj tih planeta prolaze tako blizu njihovim suncima da im je temperatura 1648 stupnjeva, dovoljno visoka da otopi titanij, piše NASA.

Timovi Hubbleovih znanstvenika su u sklopu dva znanstvena rada pisali o bizarnim vremenskim uvjetima na udaljenim užarenim svjetovima. Na jednom od dva opisana planeta pada kiša od vaporizoranog kamenja, dok se atmosfera drugog zagrijava zato jer planet pali ultraljubičasta radijacija njegove zvijezde. Istraživanje seže dalje od otkrivanja ovako ekstremnih svjetova zato jer proučavanje tamošnjeg vremena pruža uvide u različitost, složenost i egzotičnu kemiju udaljenih planeta.

'I dalje dovoljno ne razumijemo vremenske uvjete na udaljenim planetima' rekao je David Sing sa sveučilišta Johns Hopkins u Baltimoreu, koautor jedne od gore navedenih studija. 'Sve naša predviđanja vremenskih uvjeta na Zemlji temeljena su na stvarima koje možemo izmjeriti, no kad pogledamo udaljene planete, raspolažemo sa vrlo ograničenom perspektivom zato jer nismo razvili načelnu tezu o interakcijama u njihovim atmosferama. Čak i kad znate osnove tamošnje kemije i fizike, ne znate na koje će se načine one manifestirati'.

U znanstvenom radu objavljenom 7. travnja u Natureu, astronomi opisuju Hubbleovo promatranje planeta WASP-178b smještenog na oko 1300 svjetlosnih godina od Zemlje. Na dnevnoj je strani atmosfera bez oblaka obogaćena plinovitim silicijevim monoksidom. S obzirom da je jedan dio planeta uvijek okrenut prema zvijezdi, atmosfera se okreće oko noćne strane gdje nastaju super uragani koji se kreću brzinama od oko 3200 kilometara na sat. Tamo se silicijev monoksid hladi i pretvara u kamenje koje pada s neba, no bez obzira bili vi na toploj ili hladnoj strani, temperature su dovoljno visoke da kamen pretvore u paru.

U drugom radu objavljenom 24. siječnja u časopisu Astrophysical Journal Letters, Guangwei Fu sa sveučilišta u Marylandu, piše o super zagrijanom planetu sličnom Jupiteru pod imenom KELT-20b koji se nalazi na oko 400 svjetlosnih godina od Zemlje. Ultraljubičasto svjetlo koje dolazi od njegove matične zvijezde stvara termalni sloj u planetarnoj atmosferi - slično kao i kod Zemlje.

Zemljin ozon upija ultraljubičasto zračenje i podiže temperature u sloju između 11 i 50 kilometara nadmorske visine. U slučaju planeta KELT-20b, ultraljubičasta radijacija zagrijava metale u atmosferi te uzrokuje intenzivnu termalnu inverziju. Hubble je na planetu otkrio prisutnost vode tijekom promatranja u spektru blizu infracrvene, dok je Spitzer otkrio prisutnost ugljikovog monoksida. Oni isijavaju kroz vruću i prozirnu gornju atmosferu koju proizvodi inverzijski sloj. Ovo je karakteristika svih užarenih Jupitera do danas. 'Emisijski spektar planeta KELT-20b različit je od ostalih vrućih Jupitera' rekao je Fu. 'Ovo je dokaz da planeti ne postoje u izolaciji već da na njih utječu njihove matične zvijezde'.

Premda su super vrući Jupiteri očigledno nenaseljivi, ovo istraživanje bi nam moglo stvoriti put prema boljem razumijevanju atmosfera potencijalno naseljivih planeta sličnih Zemlji. 'Ako ne možemo otkriti što se dešava na super vrućim Jupiterima o kojima imamo pouzdane podatke, nećemo dobiti priliku otkriti što se događa u slabijem spektru promatranjem planeta sličnih Zemlji' rekao je Josh Lothringer sa sveučilišta Utah Valley u Oremu. 'Ovo je test naših tehnika koje omogućuju izgradnju načelnog razumijevanja fizičkih značajki poput formiranja oblaka i atmosferske strukture'.