Suprotno onome što nam diskografske i producentske kuće pokušavaju dokazati, suvremeni pirati nipošto nisu koherentna društvena grupacija – među njima postoje goleme razlike
Velike filmske i glazbene producentske kuće već godinama trube kako je ilegalno skidanje filmova i glazbe golemi zločin. Svake godine obasiplju nas informacijama o količini izgubljenog novaca, upozorenjima kako se internetsko piratstvo ne razlikuje od krađe u supermaketu, te prijete i lobiraju za strože zakone koji bi regulirali crno tržište filma i glazbe na internetu.
No, u posljednje vrijeme vodeća svjetska sveučilišta i instituti ističu kako situacija nije ni približno toliko crno-bijela kako je predstavljaju velike filmske i glazbene kuće. Tom nizu istraživanja se pridružuje i posljednje koje je provelo Sveučilište u Portsmouthu, na čelu s ekonomistima Joeom Coxom i Alanom Collinsom.
Ova studija (objavljena u 'Journal of Behavioural and Experimental Economics') je prva koja se bavila proučavanjem razlika između tipova pirata – onih koji uglavnom skidaju glazbu i onih koji skidaju filmove. Studija pokazuje kako razlika između njih doista i postoji, i to ne samo u navikama skidanja sadržaja s interneta, nego i u društvenim slojevima iz kojih oni dolaze.
Naime, filmski pirati uglavnom su bogatiji od svojih muzičkih 'kolega', u većem postotku žive u velikim gradovima, te ranije prihvaćaju nove tehnologije. Također, oni koji skidaju filmove ujedno vole ići u kino te nemaju problem s plaćanjem ulaznica za filmove. Nadalje, oni ujedno i pokazuju volju da smanje ili u potpunosti prekinu sa ilegalnim skidanjem filmova ako primjete da ono šteti filmskoj industriji.
Zanimljivost ove studije nalazi se u činjenici da filmski pirati nastavljaju plaćati 'legalne' filmske sadržaje u puno većoj mjeri nego što to rade pirati koji ilegalno skidaju glazbu. Taj podatak, zajedno s rezultatima istraživanja koja su provedena u proteklih nekoliko godina, definitivno proturječi argumentima anti-piratski nastrojenih filmskih i glazbenih mastodonata. Filmski (a manjim dijelom i glazbeni) pirati u većoj mjeri od 'običnog' stanovništva kupuju filmove te plaćaju ulaznice.
Znanstvenici koji su proveli istraživanje razloge za postojanje razlike među filmskim i glazbenim piratima nalaze u drugačijim tehnološkim predispozicijama koje su potrebne za skidanje filmova i za skidanje glazbe. Naime, skidanje i dijeljenje filmova tehnološki je puno zahtjevnije i kompliciranije od glazbe – za njega su potrebne veće internetske brzine te veći kapaciteti za pohranu digitalnih podataka od ilegalnog skidanja glazbenog materijala, koje je u posljednje vrijeme postalo jednostavno, brzo, jefitno i dostupno.
Istraživanje je provedeno u Finskoj na uzorku od 6000 ljudi te je obuhvatilo širok raspon korisnika interneta, od onih koji imaju sedam do onih koji imaju preko osamdeset godina. U prosjeku, vele istraživači, svaka osoba posjeduje oko 2900 glazbenih dokumenata i 90 filmova.