Gejmerima, ljubiteljima videoigara ili kako god se oni nazivali igre su, kao što ste vjerojatno i zaključili, dosta važna stvar. One su njihov hobi, one su njihova svakodnevica te im, ukratko, život čine bogatijim. Upravo ti gejmeri od svoje okoline očekuju neku dozu 'priznanja', bilo to kroz sam hobi, bilo to kroz uništavanje stereotipa o igračima videoigara koje se već dulje vrijeme provlače kroz urbanu kulturu.

Zahvaljujući enormnom porastu interesa prema videoigrama i činjenici da se radi o vrlo profitabilnom biznisu, medijske kompanije posljednjih se tridesetak godina iz petnjih žila trude učiniti gejming mainstreamom, nečim što bi svatko trebao isprobati ili ubaciti u svoju dnevnu rutinu. Znate, nešto što je stvarno OK i kul.

Uništavanje stereotipa socijalno ugroženih igrača videigara, proguravanje kulture gejminga u mainstream i opća prihvaćenost gejmera kao 'normalnih ljudi' stvari su koje su se, na sreću, već desile. Danas je popularno biti gejmer, ako ni zbog čeg drugog, onda zbog toga što se time navodno bave gotovo svi. Ako je ovo sve navedeno istina, zbog čega se centralni fokus gejminga, barem kod nas, oslovljava u deminutivu?

Zbog čega ljudi igre i dan danas, nakon svega čemu smo posvjedočili i dalje nazivaju igricama? Sam pojam vrlo je specifičan za naše govorno područje s obzirom na to da u svakom drugom postoji riječ i u većini slučajeva se koristi kao sprdnja. Kod nas se u medijima i u svakodnevnom razgovoru bez problema može naići na osobe koje za videoigre koriste ovu neprikladnu umanjenicu. Da stvar bude još bolja, oni to vrlo vjerojatno ni ne gledaju kao uvredu gejmerskoj kulturi. Njima su, realno gledajući, sve videoigre – igrice.

Ako već moramo povlačiti crtu, a evidentno moramo, vrijeme je da napravimo mali vizualni vodič kroz razlikovanje videoigara od 'igrica'.

Ovo je, dakle, igrica.

A ovo videoigra.

Primjećujete li razliku? Možda je došlo vrijeme da se ta dva pojma doista koriste odvojeno. Možda je doista stvar takva da ljudi nisu svjesni i upućeni koliko su videoigre uznapredovale otkad su vidjeli susjedovog klinca kako se prije prijenosa olimpijade u Sarajevu igra na Commodoreu 64 spojenom na TV. Makar, realno, korištenje riječi 'igrica' umjesto 'igra' nije teška katastrofa, no doista bi bilo divno da se polako prepozna razlika

Gejming i videoigre prilično su napredovali od doba prenosivih LED 'igrica' i privjesaka tamagochi za ključeve. One su jedan od temeljnih elemenata suvremene popkulture i prilično su se odmakle od onoga što su bile prije tridesetak godina. Dapače, zahvaljujući svjetskoj mreži i online zajednici, postale su puno više. One danas inspiriraju umjetnost, po njima se rade dugometražni filmovi, a iskustvo koje nude uvelike je nadmašilo poluminutne eskapade na ograničenom LCD ekranu džepne videoigre.

Gejming je, htjeli mnogi to priznati ili ne, hobi i kao takav zaslužuje dozu respekta. Uvjeren sam da ljubiteljima nogometa i košarke ne bi baš pretjerano sjelo da njihovu omiljenu igru svi zovu nogometićem i košarkicom. Onda nema razloga da konačno ne prestanemo s neizravnim omalovažavanjem gejminga i videoigara potpuno neopravdanom umanjenicom.