Darwinova žaba (Rhinoderma darwinii) nazvana je po ocu evolucije, koji ju je otkrio 1834. u Čileu tijekom svog epskog putovanja oko svijeta na brodu Beagleu.

Ta je žaba specifična po sposobnosti mimikrije u suhi list, kao i po tome što mužjaci nose punoglavce u zvučnim mjehurima u ustima dok dovoljno ne odrastu. Jedina su vrsta žaba u kojoj mužjaci obavljaju ovu funkciju 'trudnoće'.

Znanstvenici vjeruju da je sjeverna podvrsta Darwinove žabe u potpunosti izumrla zbog smrtonosne gljivične kožne bolesti chytridiomycoze, dok je populacija južne podvrste dramatično smanjena. Kao još jedan od razloga njezina izumiranja navodi se nestajanje staništa.

Žabe su od kožne bolesti počele oboljevati 1970-ih godina. Jedna od podvrsta Darwinove žabe (Rhinoderma rufum) nije viđena još od 1980. Pretpostavlja se da su ubojite gljivice u Čile stigle s afričkim žabama koje su uvezene kako bi se koristile za testiranje trudnoće. Naime, afričke žabe s panđama (Xenopus laevis) legu jaja kada im se ubrziga mokraća trudnih žena.

Studija o Darwinovoj žabi objavljena je u srijedu u časopisu PLOS ONE.