Zagrepčanin Kristijan Božarov kaže da mu je u zadnjih sedam dana u dnevnu sobu u stanu u stambenoj zgradi na Kvaternikovom trgu svaki dan uletio najmanje jedan šišmiš.

'No u četvrtak navečer uletjelo ih je čak devet i počelo kružiti u gornjoj polovici prostorije pri stropu', kaže Kristijan kojem su ova bezazlena stvorenja simpatična pa ih je odlučio ostaviti na miru.

'Nisu nas napadali niti se uplitali u kosu, kako to neki tvrde. Sami su izašli tijekom noći, međutim, prije toga su mi zakakili cijelu sobu.'

Kristijan je svoje iskustvo podijelio s prijateljima na internetu i tako saznao da nije jedini – više ljudi doživjelo je slična iskustva.

'U Samoboru su mojoj prijateljici u sobu jučer također ušla dva, a prijatelju u Županji usred dana jedan. Jedna žena iz Zagorja kaže da je njoj jučer ujutro također uletio jedan. Zanimljivo je da se sutra obilježava Europska noć šišmiša pa bi se ovo moglo shvatiti kao svojevrsna najava njihove proslave', našalio se Kristijan.

Misterij ili logična pojava?

Što se to događa sa šišmišima? Od stručnjaka smo pokušali doznati je li ova pojava posljedica činjenice da više ljudi, zbog vrućina, noću otvara prozore ili su i šišmišima vrućine udarile u glavu.

Mr. sc. Daniela Hamidović, stručna suradnica Državnog zavoda za zaštitu prirode, kaže da neobični slučajevi zapravo imaju vrlo logično objašnjenje.

'Šišmišima ne smetaju vrućine, već vjetar i kiša jer ne mogu letjeti. No ovo je doba godine u kojem oni istražuju teritorije i traže svoja staništa za hibernaciju tijekom zime', objasnila je mr. Hamidović i dodala: 'U proljeće se bude iz hibernacije, a u lipnju i srpnju kote mladunce, uglavnom po jednog. U samo dva mjeseca mladunci moraju naučiti letjeti, glasati se, loviti pomoću eholokacije i pronaći mjesto pogodno za hibernaciju pa im je smrtnost velika - oko 50 posto. Stoga u ovo doba godine mladi šišmiši istražuju sve moguće pukotine na fasadama, rupe pod krovovima i uopće sve udubine veće od 50 cm u koje će se smjestiti. Ljudi ostavljaju otvorene prozore, a šišmiši istražuju i love kukce pa ulijeću u sobe.'

Šišmiši uče živjeti s nama

Šišmiši sve više naseljavaju gradove jer im ljudi oduzimaju prirodna staništa. Budući da su ljetni mjeseci uobičajeno vrijeme za građevinske radove, ponekad se može dogoditi da im ljudi unište sklonište pa moraju potražiti novo.

'Moguće je da je u blizini Kvaternikovog trga srušena neka kuća ili obnavljan neki krov pa su potražili alternativno sklonište. To se ponekad zna dogoditi čak i zimi kada se sijeku drva u čijim dupljama često žive. Jedne smo godine na 16 katu zgrade u Zagrebu usred zime, u jako uskom prostoru veličine 20 puta 30 cm, našli cijelu koloniju. Kroz pukotinu na vanjskom staklu ušli su u dvostruki prozor. Izolacija je bila loša pa su neki uginuli, a neki se porezali', ispričala je mr. Hamidović.

Šišmiši za svoje stanište nikada neće odabrati sobe u kojima se živi jer im treba mir. No ako je neki stan napušten na više mjeseci, znaju se naseliti u rupe u sobama ili namještaju. Jednom prilikom, kaže naša sugovornica, naselili su se čak u rupi u zvučniku.

Jedna od najkorisnijih životinja svijeta

Šišmiši su važna karika u ekosustavu jer nijedna druga skupina životinja ne kontrolira brojnost noću aktivnih kukaca koji su često štetni za poljoprivredu.

'Njihov doprinos u SAD-u procjenjuje se na milijarde dolara. Ne možete izmisliti nijedan insekticid koji bi bio toliko učinkovit', kaže Hamidović.

Nažalost, često su upravo žrtve insekticida jer dnevno pojedu toliko kukaca da im se težina poveća za trećinu. No zato su i dobar indikator čistoće okoliša. Postoji inicijativa da se na međunarodnoj razini postave kao indikatori. U Hrvatskoj su sve vrste strogo zaštićene. Godine 2000. naša je zemlja ratificirala sporazum UNEP/EUROBATS o zaštiti europskih populacija šišmiša. Za ljude su potpuno bezopasni, a priča da se često zalijeću u kosu zapravo je mit.

'Meni se to nikada nije dogodilo iako sam prolazila kroz tisuće šišmiša. Od njih imamo samo ogromne koristi. U mnogim zemljama oni su oprašivači - da ih nema ne bi bilo banana, tekile i brojnih drugih proizvoda. Najvažniji su u prirodnom obnavljanju prašuma. Raznose sjemenke plodova kojima se hrane ili pak oprašuju cvjetove. Tubonosac, koji oprašuje cvjetove, ima najduži jezik od svih životinja. Druga su najbrojnija skupina sisavaca na svijetu nakon glodavaca - ima ih preko 900 vrsta. No oni nisu miševi - ovako su bili razvijeni još prije 50 milijuna godina. Zapravo, do danas nije pronađena njihova evolucijska karika. Krila su im produljeni prsti, a ne ruke', objasnila je mr. Hamidović.