Ovu crnu sliku gradi sve više dokaza, od kojih je najsvježije istraživanje predstavljeno 21. veljače. Posebno je problematična količina selenija, koji je u tragovima od esencijalne važnosti za ljude. Zvuči neobično s obzirom na minijaturne količine koje valja konzumirati, no već sada ga globalno manjka u prehrani jedne od sedam osoba diljem svijeta. Istraživanja su pokazala kako manjak selenija može dovesti do pada imunološkog sustava i brojnih kognitivnih problema. 

Već sada je u Kini poznat niz lokacija gdje stanovništvo ima problema s konzumiranjem dovoljno ovog minerala, a poznato je kako dječje kosti u tim predjelima ne rastu do dovoljne veličine ili oblika. S daljim klimatskim promjenama, stvari će postati samo gore, zaključila je međunarodna istraživačka skupina.

Među problematičnim nutrijentima našli su se još i cink i željezo, no najgore od svega je činjenica da se trend primijetio kod većine bitnih usjeva globalno. Pokusi nad pšenicom i drugim usjevima demonstrirali su kako će u budućnosti i količina proteina početi padati. Pokusi u kojima je uočen pad nutritivnih vrijednosti napravljeni su tako da je na usjeve cijevima doveden dodatni izvor ugljičnog dioksida, a koliko-toliko otpornim pokazali su se tek sirak (tropska žitarica, vrsta prosa) i kukuruz. Kod pšenice je zabilježen pad razine željeza za pet posto te cinka za devet posto.

Jedan od razloga za ovo što navodi Myers je svakako to da je teško pratiti ovakve posljedice globalnog zagrijavanja. Za selenij su znanstvenici već imali grubu sliku o njegovom globalnom kretanju, no uz više od 33 tisuće podatkovnih točki iz drugih izvora, istraživači su otkrili kako klima uistinu igra jednu od bitnijih uloga u raspodjeli tog elementa. 

Štoviše, do konca ovog stoljeća, dvije trećine visokokultiviranih poljoprivrednih zemljišta će vjerojatno izgubiti selenij zbog klimatskih promjena. Karta s projekcijama trendova koju su izradili znanstvenici je zabrinjavajuća, no veže se na ranija istraživanja koja su pokazala sličan trend sa željezom i cinkom. 

Svaki od ovih elemenata ključan je za ljudska bića, ali i druge životinje. Zapravo, neki znanstvenici vjeruju da zbog složenih interakcija ugljičnog dioksida, temperature i vode jednostavno ne možemo ni shvatiti sve moguće posljedice. Možemo ih tek uočiti i mjeriti s vremenom - kada je obično već kasno.

Nije potpuno jasno ni zašto povećana koncetrancija CO2 dovodi do manje nutrijenata u biljnoj hrani. Hipoteza koja za sada najviše obećava jest to da dodatni ugljik u atmosferi omogućuje biljkama stvaranje više ugljikohidrata, čime se na neki način potiskuje stvaranje svega drugoga.

Više: Science News