Još jednom se pokazalo da je s ovakvim prijedlozima na stolu dvije suprotstavljene strane, onu 'za' i onu 'protiv', nemoguće približiti kako bi našle nekakav kompromis, a kamoli konsenzus.

Skup je organiziran kao konferencija pristaša

Iako je rasprava trebala, barem nominalno, otvoriti dijalog među neistomišljenicima, bilo je teško oteti se dojmu da je zapravo organizirana kako bi se javnosti pokazalo da protiv zakona nije cijela akademska zajednica, da ne misle svi da su toliko loši da se ne bi mogli popraviti kroz čitanja u Saboru, a osobito da nisu svi za radikalnu metodu borbe, odnosno za štrajk koji je nedavno na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pokrenuo sindikat Akademska solidarnost. Potvrdio je to i čelnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Vilim Ribić, deklarirani pristaša zakona (barem u sadašnjoj formi) i protivnik štrajka, koji je svoj govor otvorio riječima: 'Ovaj skup je sazvan kako bi se vidjelo da nije cijela akademska zajednica protiv zakona.'

Tome u prilog jasno govori i činjenica da je organizator očitu brojčanu prednost dao pristašama zakona. Naime, na konferenciji su sudjelovali brojni predstavnici instituta koji su podržali zakone te svi rektori hrvatskih sveučilišta osim zagrebačkog Alekse Bjeliša, najgorljivijeg protivnika prijedloga. On, štoviše, nije bio ni pozvan zato što su, kako je rekla ravnateljica Instituta Ruđer Bošković i moderatorica skupa Danica Ramljak, njegovi stavovi već poznati. Na konferenciju je bila pozvana i čelnica HNS-a Vesna Pusić, međutim, ona navodno u to vrijeme uopće nije bila u Zagrebu.

Sumnju da je skup organiziran po 'programskom načelu' izazvao je i način na koji se ulazilo u dvoranu Europskog doma. Naime, zaštitari na ulazu revno su provjeravali je li novinar pozvan ili nije, a očito je bilo da neki najoštriji kritičari zakona iz medijske struke nisu bili na popisu. Štoviše, ravnateljica Ramljak nije bila voljna odgovoriti ni na novinarsko pitanje po kojem su kriteriju pozivani novinari te tko je platio zaštitare na ulazu.

Jedini pravi protivnik zakona koji je bio pozvan da govori bio je Gvozden Flego, profesor socijalne filozofije na Filozofskom fakultetu i bivši ministar znanosti u Račanovoj koalicijskoj vladi, koji je u svojem govoru još jednom podcrtao da zakoni čak nisu u skladu s Ustavom. Prijedloge je kritizirao i rektor Riječkog sveučilišta Pero Lučin, koji je naglasio da naše stranke i političari, u čijim je redovima koncentracija korupcije vrlo visoka, nisu dovoljno zreli da bi se vlastima omogućio takav utjecaj na funkcioniranje sveučilišta kakav predviđaju novi prijedlozi. Međutim, on je dao do znanja da ne smatra da su toliko loši da bi ih trebalo blokirati i time, kako je rekao, još jednom odgoditi reformu visokog obrazovanja do 2015. ili čak 2018.

Zagrebačko sveučilište je na 1.800. mjestu

Svi sudionici ponovili su svoja stajališta i argumente o kojima su mediji posljednjih mjeseci već opširno pisali i govorili, a najžešći sukob otvorio je mladi i uspješni molekularni biolog, vatreni kritičar hrvatske akademske zajednice Boris Lenhard, profesor na norveškom Sveučilištu u Bergenu. On je još jednom upozorio kako je očito da je nešto u sustavu krivo kada je Zagrebačko sveučilište po svojim rezultatima rangirano na 1.800. mjestu na svijetu (a ne na 312., kako govore neki podaci koji, prema Lenhardu, ne uzimaju u obzir njegovu veličinu), rame uz rame s nekim provincijskim sveučilištima malih gradova u Turskoj i daleko iza ljubljanskog. Naglasio je da je neophodno mijenjati sustav financiranja kako bi se poticali znanstvenici koji su produktivni, a ne podjednako i uspješni i neuspješni. Kao primjer ovakvog načina razmišljanja koji, po njemu, nije komercijalizacija sveučilišta, ispričao je da mu je jedan rektor nekog inozemnog sveučilišta već u prvom razgovoru postavio pitanje: 'Kako planiraš privući novac?'

Neuspješni me nazivaju fašistom

Ustvrdio je također da su si humanisti prisvojili isključivo pravo da odlučuju što je to obrazovanje kao javno dobro. 'Mene je jedan profesor na Filozofskom fakultetu na nekom javnom forumu nazvao prirodoslovnim fašistom zato što bih zabranio financiranje bilo čega što nema izravnu komercijalnu primjenu', rekao je Lenhard. 'Kad bi to bilo istina, prvo bih zabranio vlastita istraživanja jer se nikad u životu nisam bavio komercijalnim ni izravno primjenjivim istraživanjima. Ono što ja želim svojim kolegama iz društvenih struka nije da ih se počne vrednovati po prirodoslovnim kriterijima, nego po kriterijima najboljih društvenih sveučilišta u Europi. To je ono što oni apsolutno ne žele', rekao je. No najburniju reakciju izazvala je njegova izjava da o prijedlozima zakona nikako ne može postići zajednički jezik s profesorima Filozofskog fakulteta poput Mislava Ježića, Ante Čovića i Gvozdena Flege čije je znanstvene biografije ocijenio vrlo lošima. 'Ja se zalažem za sveučilište koje, kada bude reformirano, više nikada za redovne profesore neće izabrati ljude s takvim znanstvenim biografijama... Neki od njih čak ne znaju ni engleski jezik... Zato mene nazivaju prirodoslovnim fašistom jer neki ljudi, kada bi se išlo na konsenzus, jednostavno moraju priznati da akademski nisu dovoljno dobri', rekao je Lenhard.

Na ove izjave replicirao je Flego koji je ustvrdio da je svoje radove objavljivao na više stranih jezika, a ne samo engleskom, ali i Dunja Brozović-Rončević s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koja je ukazala na problem pravilnog vrednovanja kada su u pitanju humanističke znanosti.

Brozović je rekla da prije svega treba uzeti u obzir da se svi znanstvenici ne bave jednako revno popunjavanjem svojih biografija na internetu, odnosno da ono što je Lenhard uspio saznati o njihovim rezultatima sigurno nije sve što su u karijeri učinili. Također je istaknula da se ne može očekivati da će sva društvena, odnosno humanistička istraživanja, mada možda imaju nacionalan značaj, imati istog odjeka u svijetu kao što to imaju prirodoslovna čiji su rezultati po svojoj prirodi nadnacionalni. Kao protuargument Lenhardovim napadima istaknula je činjenicu da je primjerice prof. Ježić pozivan kao gostujući predavač na više uglednih svjetskih sveučilišta, među kojima i na Harvard.

Pred kraj skupa riječ je uzeo Pavel Gregorić, docent s Filozofskog fakulteta u Zagrebu s doktoratom iz Oxforda, koji smatra da je sadašnji sustav neodrživ te da je Sveučilište u Zagrebu neupravljivo jer se više puta našao u situacijama u kojima je svjedočio bespomoćnosti čelnika ustanova, a, kako je rekao, vremena za promjene je sve manje.

Petra Posedel, povratnica s doktoratom iz Milana i negdašnja docentica na Ekonomskom fakultetu nadovezala se osobnim primjerom neupravljivosti i naglasila da zakone treba poduprijeti jer u sustav uvode kompetitivnost i međunarodne kriterije.

Haris Boko, znanstveni savjetnik obrazovan na Harvardu i negdašnji istraživač na London School of Economics, koji je radio strategiju razvoja Hrvatske prije desetak godina (koju smatra i dalje aktualnom), rekao je da nove strategije nisu nužne za nastavak rada na novim prijedlozima zakona te je apelirao da se oni ne odbacuju zbog mladih znanstvenika i nastavnika.

Ove polemike još su jednom pokazale da uz svjetonazorska, interesna i politička razilaženja oko zakona također postoje i one na liniji prirodnjaci – humanisti, mladi – stari znanstvenici, oni s iskustvom inozemnih sustava i onih bez tog iskustva.

Tko će i kako približiti ovako suprotstavljene stavove političara, akademske zajednice, prirodnjaka i društvenjaka, mlađih i starijih znanstvenika, studenata i svih ostalih interesnih skupina oko reforme sveučilišta, teško je reći. Čini se da je sigurno samo jedno - da nas čeka vrlo vruće akademsko ljeto, a vjerojatno i jesen.