Uskoro započinje nova era svemirskih postaja. NASA je predstavila čak tri prijedloga za izradu komercijalnih rješenja za njih te će se oni pridružiti već poznatom prijedlogu Axiom Spacea. U njima su predstavljena prva nastojanja da se izgradi mjesto na kojem ljudi mogu živjeti i raditi izvan okvira vladinih svemirskih agencija - takozvani Svemir 4.0.

Svemir 4.0 je koncept u sklopu kojeg svemirsku tehnologiju unapređuju komercijalne prilike, što bi s vremenom moglo dovesti ljude do Marsa i još udaljenijih destinacija.

U Zemljinoj orbiti trenutno su dvije stanice s posadom smještene na visini nižoj od 2000 kilometara, a obje pripadaju svemirskim agencijama. Međunarodna svemirska postaja (ISS) nastanjena je od 2000. i u njoj se nalaze izmjenjive posade od sedam članova, a prvi modul kineske stanice Tiangong bio je lansiran u travnju 2021. te ga naizmjenično nastanjuju skupine od tri člana posade. ISS će krajem desetljeća, nakon skoro 30 godina provedenih u orbiti, ići u mirovinu. Stanica je predstavljala vrlo važan simbol međunarodne suradnje nakon svemirske utrke i hladnog rata.

Premda postoje planovi za izradu novih svemirskih stanica, pitanje je hoće li one donijeti promjene ili će slijediti model i tradiciju dosadašnjih postaja u svemiru?

Život u svemiru, ovaj put sa stilom

Nova i vrlo ambiciozna nastojanja dolaze u jeku NASA-ine podrške komercijalizaciji svemira. Naglasak na ovom smjeru krenuo je prije otprilike deset godina razvojem privatnih transportnih usluga za opskrbu ISS-a kompanija poput SpaceX-a i njihovog Cargo Dragona.

Startup Axiom Space u veljači je dobio ugovor s NASA-om, vrijedan 140 milijuna dolara i namijenjen izradi privatnog modula koji će priključiti na ISS. Axiom je najavio da će, piše The Next Web, luksuzan interijer modula dizajnirati Philippe Starck, a on ga uspoređuje sa svojevrsnim gnijezdom koje će turistima pružiti panoramski pogled na svemir i Zemlju zahvaljujući dva metra visokim prozorima.

Prvi modul za novu stanicu do ISS-a će stići 2024. ili 2025., a ostali će dolaziti u godišnjim razmacima. Kad ISS-u istekne rok trajanja, Axiomovi moduli postat će samostalna svemirska postaja.

Startup Axiom potpisao je ugovor s francusko-talijanskom građevinskom kompanijom Thales Alenia Space, a ona je, podsjeća izvor, za NASA-u i ESA-u izgradila skoro 50 posto ISS-ovog naseljivog dijela.

Ima toga još

NASA ne staje samo na ugovoru s Axiomom - u igri su još tri skupine izabrane za prvu fazu NASA-inog natjecanja Commercial LEO Destinations, čiji je cilj izgradnja samostalnih stanica koje će na koncu zamijeniti ISS.

Prva je na listi skupina koju čine Nanoracks, Voyager Space i Lockheed Martin, a oni predlažu postaju pod imenom Starlab za istraživanje, proizvodnju i turizam. Starlab je slijedio konkurentski projekt pod imenom Orbital Reef, iza kojeg stoji Bezosov Blue Origin u suradnji sa Sierra Spaceom i Boeingom. Treći projekt, iza kojeg stoji Northrop Grumman, bit će sačinjen od modula temeljenih na postojećem transportnom vozilu Cygnus.

Kako ljudi koriste svemirske stanice?

Pitanje koje se postavlja je na koje će načine privatne svemirske postaje biti udobnije za život od trenutnih verzija poput Salyuta, Mira i ISS-a. Starije stanice su u principu konstruirane s idejom funkcija ispred forme, što znači da su konstruktori mogli puno naučiti o ljudskom ponašanju u njihovim skučenim prostorima.

Donedavno smo imali malen broj istraživanja usredotočenih na iskustvo života astronauta u svemiru te smo se morali osloniti na društvene znanosti poput onih koje smo primjenjivali tijekom Space Station Archaeological Projecta.

Od 2015. razvijaju se novi pogledi na svemirske stanice potaknuti podatkovnom znanošću, a govore o životu u skučenom prostoru, izolaciji i konačno - mikrogravitaciji. Promatranjem i mjerenjem interakcije u svemirskim postajama moguće je otkriti uzorke ponašanja, a oni variraju ovisno o vrsti postaja.

Postavljanjem ovih pitanja otvaraju se pristupi informacijama koje se nisu uzimale u obzir, poput navika posade koja je unutrašnjost ISS-a koristila na način koji izvorno nije bio planiran. Personalizirali su različite dijelove stanice vizualnim prikazima koji reflektiraju njihova uvjerenja, interese i identitet.

Smišljanje gostoljubivih postaja je teško

Posada također ne koristi sve dijelove ISS-a u istom omjeru - sve ovisi o spolu, državljanstvu i, na koncu, svemirskim agencijama iz kojih dolaze. Korištenje, ističe izvor, varira ovisno o posadama i agencijama, kao i rasporedu modula. Jedan od izazova u postajama također će biti manjak gravitacije koji će se morati rješavati drškama, čičkom, bungee konopcima i plastičnim vrećicama koje se mogu opet zatvarati.

Poanta je da će, čak i uz luksuz velikih prozora, dizajneri i inženjeri imati vrlo složen zadatak prije nego što stanice učine učinkovitima i udobnima, pogotovo ako u njih planiraju puštati turiste. Planovi za privatne stanice nedvojbeno su ambiciozni te bi mogli promijeniti način na koji ljudi žive u njima. Puno je, doduše, izvjesnije to da kompanije koje ih proizvode ne znaju kako ćemo ih na koncu koristiti.