Nova istraživanja konačno su razotkrila ovu tajnu, a čini se da su u određenom smislu potvrdila popularnu uputu majstora borilačkih vještina prema kojoj je 'sve u glavi'. Naime, skeniranje vrsnih karataša pokazalo je da njihovi mozgovi imaju specifične strukture koje drugi ljudi nemaju.

Tim s Imperial Collegea i University Collegea u Londonu otkrio je da postoji određena povezanost između formacija bijele tvari – veza između različitih dijelova mozga – i sposobnosti karataša da zadaju izuzetno snažan udarac.

U studiji, predstavljenoj u novom broju časopisa Cerebral Cortex, istražene su razlike u strukturi mozga između 12 karataša nositelja crnog pojasa s prosječnim borilačkim stažem od 13,8 godina te 12 kontrolnih osoba slične dobi koje su redovno vježbale, ali nisu imale nikakvo iskustvo u borilačkim vještinama.

Znanstvenici su ispitali koliko su snažni njihovi udarci na maloj udaljenosti od samo pet centimetara. Sudionici su bili opremljeni infracrvenim markerima na rukama i torzu kako bi se utvrdila brzina njihovih pokreta. U skladu s očekivanjima udarci karataša bili su mnogo snažniji od udaraca pripadnika kontrolne skupine. Ispitivanja su otkrila da je moć njihovih udaraca rezultat savršenog tajminga – sila koju su stvorili bila je u korelaciji sa sposobnošću da usklade pokrete svojih ručnih zglobova i ramena.

Skenovi su pokazali da su mikroskopske strukture u određenim dijelovima mozgova u dvjema skupinama različite. Svaki dio mozga sastoji se od sive tvari koja je uglavnom izgrađena od tijela živčanih stanica te bijele tvari koju uglavnom tvore nakupine živčanih vlakana koja prenose signale iz jednog područja u drugo. Snimke su otkrile da u dvjema skupinama sudionika postoje strukturne razlike u bijeloj tvari malog mozga i primarnog motoričkog korteksa za koje se zna da sudjeluju u kontroli pokreta. One su bile tim izraženije što je karataš bio iskusniji i što je ranije započeo s treningom.

'Nositelji crnog pojasa uspijevali su koordinirati svoje aktivnosti udarca na znatno višoj razini od manje iskusnih. Mislimo da se ta sposobnost može povezati s finim usklađenjem u vezama u malom mozgu, što im omogućuje da vrlo precizno sinkroniziraju pokrete svojih ruku i tijela', rekao je voditelj studije dr. Ed Roberts s medicinskog odsjeka Imperial Collegea u Londonu. 'Tek počinjemo shvaćati vezu između strukture mozga i ponašanja, no naša su otkrića u skladu s ranijim istraživanjima koja su utvrdila da mali mozak ima ključnu ulogu u sposobnosti stvaranja složenih koordiniranih pokreta.'