Rezultati najnovije analize egzoplaneta predlažu da postoje puno veće šanse da ledeni svjetovi diljem svemira sadrže skrivene oceane. Ovo znači da u svemiru također imamo puno više naseljivih planeta nego što smo do sad mislili, što pak podupire teoriju o ekosustavima koji bi u tim oceanima mogli nastati.

'Znamo da prisutnost tekuće vode znači i prisutnost uvjeta za život. Naš rad pokazuje da se ta voda može pronaći na mjestima koja nismo uzimali u obzir' rekao je Lujendra Ojha, voditelj istraživanja sa Sveučilišta Rutgers 'Ovo otkriće značajno povećava šanse pronalaženja okružja u kojima bi se život, u teoriji, mogao razviti'.

Ojha i kolege otkrili su da čak i egzoplaneti sa zamrznutim površinama u podzemlju možda skrivaju oceane tekuće vode. 'Prije nego što smo podzemnu vodu uopće uzeli u obzir, pretpostavljali smo da jedan od sto kamenitih svjetova na površini ima tekuću vodu' objašnjava Ojha. 'Nov model pokazuje da, ako postoje uvjeti i ako je model u pravu, svaki sustav ima bar jedan takav planet - što izglede pronalaska povećava za sto puta više. Drugim riječima, postoji sto puta veća šansa da pronađemo vodu.'

S obzirom da u Mliječnom putu imamo oko 100 milijardi zvijezda, 'to daje prilično veliku šansu da je život nastao i u drugim dijelovima svemira' nadodao je. Istraživači su proučavali planete pronađene oko najuobičajnijih sunaca u svemiru, crvenih patuljaka, koji su hladniji i manji od Sunca. Ne samo da crveni patuljci, također poznati kao M-patuljci, čine oko 70 posto svih zvijezda u Mliječnom Putu - oko njih se uglavnom mogu pronaći kameniti planeti nalik Zemlji.

Tim je u obzir uzeo dva načina na koje bi kameniti planeti s ledenom ovojnicom mogli dobiti toplinu iz dubina koja bi im pomogla zadržati vodu u tekućem stanju. 'Mi kao Zemljani trenutno imamo sreće zato jer imamo točno dovoljnu količinu plinova staklenika da vodu na površini održimo stabilnom. Da Zemlja izubi te plinove, prosječna temperatura površine pala bi za otprilike 18 Celzijevih stupnjeva što bi dovelo do zamrzavanja većine vode na površini' objasnio je Ojha. 'Prije nekoliko milijardi godina ovo se zbilja i desilo te je u potpunosti zamrznulo vodu na površini.

Međutim, to nije značilo da smo ostali bez tekuće vode'. Tekuća se voda davno u povijesti zagrijavala radioaktivnošću iz dubine planeta. 'Toplina iz radioaktivnih dubina Zemlje može dovoljno zagrijati vodu da je održi u tekućem stanju' rekao je Ojha. 'Danas to možemo vidjeti na mjestima poput Antarktike i Kanadskog Arktika gdje unatoč niskim temperaturama postoje ogromna podzemna jezera tekuće vode koja održava toplina stvorena radioaktivnošću'.

Znanstvenici tvrde da postoje dokazi koji sugeriraju da zagrijavanje radioaktivnošću postoji i na južnom polu Marsa. 'Modelirali smo mogućnost generiranja i održavanja tekuće vode na egzoplanetima koji kruže oko M-patuljaka uzimanjem u obzir samo topline koju stvara planet' rekao je Ojha. 'Otkrili smo da kad uzimamo mogućnost postojanja tekuće vode stvorene radioaktivnošću, vjerojatno je da velik postotak tih egzoplaneta ima dovoljno topline za održavanje vode u tekućem stanju - što je puno više nego što smo mislili do sad'.

Drugi mehanizam koji bi mogao pomoći pri održavanju vode u tekućem stanju gravitacijski je utjecaj većeg tijela koje uzrokuje mješanje unutrašnjosti obližnjih kozmičkih tijela. Ovome isto možemo svjedočiti, samo u nekim drugim dijelovima našeg sustava, piše Space.

'Neki mjeseci u našem Sunčevom sustavu, primjerice Europa ili Enkelad, imaju veliku količinu tekuće vode premda su im površine potpuno zamrznute' istakao je Ojha, referirajući na ledene mjesece Jupitera i Saturna. 'Razlog ovome je njihova unutrašnjost koju neprestano miješa gravitracija planeta oko kojih se kreću. Najbolja usporedba bio bi utjecaj Mjeseca na plimu i oseku, s time da je kod Europe i Enkelada taj utjecaj puno jači'.

Ne samo da je ovaj učinak Europu i Enkelad učinio glavnim kandidatima za otkriće života u našem Sunčevom sustavu, već implicira na postojanje okružja koji podržavaju život na planetima koji kruže oko drugih zvijezda. NASA će uskoro istražiti jedan takav svijet, samo u okvirima našeg Sunčevog sustava. Njihova sonda Europa Clipper lansirat će se prema Jupiteru 2024. a do mjeseca Europe će doći šest godina kasnije.

Rezultati novog istraživanja objavljeni su u časopisu Nature.