Početak Facebooka uglavnom je poznat internautima. Mark Zuckerberg i njegovi kolege sa sveučilišta Eduardo Saverin, Andrew McCollum, Dustin Moskovitz i Chris Hughes pokrenuli su ga u veljači 2004. godine. I danas vlada opća slika da se stvar zakotrljala kao društvena mreža za studente, no kakvih pola godine ranije Zuckerberg je samostalno krenuo prvim koracima izradivši prethodnika nazvanog Facemash.

Još na svojoj drugoj godini koledža Zuckerberg je imao gotovi kod za stranicu, a na kojoj su posjetitelji mogli birati tko je 'hot', a tko ne među dvije nasumce odabrane slike studenata. Zuckerberg slikama koje su se prikazale nije bio vlasnik, a sveučilište je u više navrata odbijalo pružiti mu uvid i pristup u posebne baze s fotoalbumima (face books), koji su studentima služili za pomoć i lakše identificiranje.

Prema pisanju sveučilišnog lista The Harvard Crimson, a što je istražila i Ellen McGirt sa stranice Fast Company, Zuckerberg je iskoristio svoj talent provalivši u Harvardove baze podataka sa slikama kako bi ih ubacio na Facemash. Nakon što su stotine posjetitelja napravile odabir među slikama koje su pregledane kakvih 22 tisuće puta, Harvard je Zuckerbergu ugasio vezu na internet.

Ovaj projekt Zuckerbergu je bio ključan za dalji rad. To nije bio kraj priče o neobičnim potezima vezanim uz nastanak nečega što je danas najpopularnija društvena mreža na svijetu. Malo tko se može sjetiti, ali je Facebook u svojim počecima trebao integrirati i Wirehog, komad softvera znan kao friend-to-friend file sharing. Njega su napisali Zuckerberg, Andrew McCollum, Adam D'Angelo i Sean Parker dok su radili na Facebooku u ranim danima te mreže.

Iako je Mark za tu planiranu integralnu značajku gajio velike nade, budući da se Facebook širio ubrzanim tempom, čini se da se od svega odustalo zbog problema s piratizacijom. Integracija ovakve mogućnosti po mnogima je upravo zbog pravnih problema značila skoru smrt društvene mreže.

'Mislim da će se Wirehog širiti vrlo slično kao što je to bio slučaj s Facebookom.'

Mark Zuckerberg - The Harvard Crimson

Jednu od važnijih funkcija Wirehoga 2006. zamijenila je danas uobičajena podjela fotografija s drugim korisnicima, a servis je pao u zaborav.

Facebook se s vremenom na određeni način ipak vratio korijenima kupivši foto društvenu mrežu i servis Instagram.

Instagram kao alkohol

Instagram, mreža ljubitelja fotografije, kratkih videa i vintage filtera, koju svaki mjesec aktivno koristi više od 150 milijuna korisnika, svoj je život počela kao konkurencija servisu Foursquare. Ne samo to, već je zahvaljujući činjenici da je jedan od osnivača (Kevin Systrom) bio obožavatelj viskija u začetku imala ime Burbn.

Detalje ove neobične priče otkrio je istraživač, autor i stručnjak na području kreativnosti Keith Sawyer, u svojoj knjizi 'Zig Zag: The Surprising Path to Greater Creativity'. Megan Garber sa stranice The Atlantic prenosi dio Sawyerovih dojmova vezanih upravo za nastanak Instagrama – i koliko je zapravo metoda pokušaja i pogreške imala ulogu u razvoju aplikacije.

Službenim riječima jednog od tvoraca, nije mit da je Instagram kao aplikacija ugledao svjetlo dana nakon svega osam tjedana razvoja. Sami Systrom navodi kako je izlasku aplikacije u tom obliku prethodilo više od godinu dana rada. On je u suštini htio kreirati aplikaciju koja bi kombinirala elemente aplikacije Foursquare (check-in na određene lokacije) s online igrom Mafia Wars.

Prototip aplikacije Burbn jednostavno nije bio uspješan. Korisničko iskustvo je bilo zbunjujuće zbog mnogih ponuđenih opcija koje su osim uobičajenih check-in statusa uključivale i planiranje lokacija za posjet, osvajanje bodova kada se korisnici nalaze s prijateljima te slanja i podjele fotografija s tih sastanaka. U to doba, Systrom se udružio s programerom Mikeom Kriegerom te otkrio kako ljudi uopće nisu koristili check-in mogućnosti aplikacije Burbn.

Službena priča ipak zaobilazi taj detalj navodeći kako se dvojac htio fokusirati na razvoj jedne značajke aplikacije, ali koja će biti napravljena izvrsno – umjesto hrpe drugih mogućnosti.

Ono što jest bilo korišteno od te gomile mogućnosti unutar appa jest fotografiranje, što je bilo nevjerojatno s obzirom na prvotnu namjenu aplikacije.

'Mike i Kevin vidjeli su priliku tržišno se smjestiti između tada popularnog Hipstamatica i Facebooka razvivši aplikaciju koju je bilo lako za koristiti i dijeliti sadržaj s drugima', navodi Sawyer u svojoj knjizi. Programski kod aplikacije Burbn je srezan do granica, a preostale su tek značajke koje i danas čine srž Instagrama – fotografija, komentiranje i označavanje materijala koji se korisnicima svidi.

Nije posebno začuđujuće da servisi izvorno nisu ono za što su bili planirani. Systrom je tijekom jedne konferencije 2012. rekao kako je sva sudbina kompanije vezana za krive početke:

'Burbn je bio takav početak. Najbolje kompanije na svijetu su imale svoje prethodne verzije. YouTube je bio dating site. Uvijek morate evoluirati u nešto drugo.'

Kevin Systrom

YouTube kao odredište za online dating?

Trojica inženjera i ranih zaposlenika servisa PayPal su 2005. pokrenuli YouTube, no priče vezane uz nastanak servisa koji je danas Googleovo vlasništvo u mnogim su medijima opisane kao 'tihe' i nezanimljive u današnje doba. Jedna od onih o kojima se rijetko kad može pročitati nešto jest ta da ni YouTube nije bio zamišljen kao video servis koji danas koristi stotine milijuna ljudi diljem svijeta.

Baš poput Zuckerbergove ideje iza Facemasha, gdje je iskoristio 'Hot or Not' princip (izvorno stara online 'igra' u kojoj korisnici ocjenjuju atraktivnost drugih putem fotografija), i YouTube je imao sličan početak. Njegova prva verzija se zvala 'Tune In Hook Up' (priključite se i povežite se), a posrijedi je bila baš kako ime i sugerira – video dating stranica

Najmanje medijski eksponiran od osnivačkog trojca, Jawed Karim možda je i najvažnija karika u priči o razvoju ovog popularnog video servisa. Za USA Today je 2006. rekao kako su ga za stvaranje YouTubea inspirirala dva događaja iz 2004. Karim je u istom razgovoru izjavio i da je prvi pokušaj - stranica Tune In Hook Up - bila potpuni promašaj.

Prvi događaj koji je vodio prema kreiranju YouTubea je bio vezan za Janet Jackson na Super Bowlu, kada joj je dio kostima otpao za vrijeme nastupa, a drugi događaj je bio vezan za tsunami i hrpu amaterskih snimki koje se nisu lako širile po internetu. Karim je tada kolegama Chadu Hurleyju i Steveu Chenu predložio stvaranje internetskog odredišta za razmjenu filmića, kada je sve krenulo – nestvarno dalje od izvorne ideje za online dating odredište.

SMS-om do Twittera

Danas društvenu mrežu Twitter zovu 'SMS-om interneta', no lako je zaboraviti da je u svojim povojima Twitter uistinu trebao koristiti (samo) SMS, prije nego što se razvio u punokrvnu web-platformu.

Jedan od osnivača kompanije, Jack Dorsey na ideju je došao prije sad već mnogo godina. Nedugo nakon što je počeo koristiti LiveJournal sredinom 2000. godine, Dorsey je poželio imati njegovu 'življu' verziju. Sljedećih pet godina proveo je razmišljajući o konceptu pokušavši ga implementirati iz crteža u bilježnici u stvarne projekte.

Zamisao je bila napraviti grupnu komunikacijsku platformu koja bi koristila SMS poruke, a prvi naziv projekta je bio 'twttr'. Samoglasnici nisu bili u modi, a za ime danas stoji da je zaslužan drugi od ukupno četiri osnivača Noah Glass. Zbog slanja SMS porukama, jasno je zašto su poruke na ovoj društvenoj mreži ograničene na 140 znakova te zašto je Twitter postao popularna microblogging platforma.

Ubrzo nakon finaliziranja ideje, 21. ožujka 2006. stigao je i prvi 'tweet':

just setting up my twttr

— Jack Dorsey (@jack) March 21, 2006

Dorsey, koji i danas na Flickr računu drži skice mreže, ime Twitter je objasnio cvrkutom ptica i definirao ga dodatno kao 'kratak prasak ne nužno konzistentnih ili bitnih informacija'.

Danas je značaj ove društvene neprocjenjiv. Poruke na njoj utječu na milijarde dolara koji kruže burzama, omogućavaju komunikaciju ljudi iz svih dijelova svijeta – pa i Međunarodne svemirske postaje.