Sudsko vijeće zaključilo je kako, unatoč tome što nema izravnih dokaza o Viteškićevoj odgovornosti, mnogi iskazi svjedoka i njihov sadržaj čine zatvoreni krug indicija koji upućuje na zaključak da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz optužnice.

Obrazlažući presudu, predsjednik vijeća sudac Darko Krušlin rekao je kako izvedeni dokazi upućuju na to da je Viteškić bio jedan od počinitelja zločina, a budući da je nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora dulju od pet godina, određen mu je i pritvor koji može trajati do pravomoćnosti presude pa je u pratnji pravosudnih policajaca odveden iz sudnice.

Vrijeme koje je prije proveo u pritvoru, od rujna 2002. do travnja 2004., uračunato mu je u izrečenu kaznu.

Nakon izricanja presude pozlilo je Viteškićevu ocu, kojeg su prijatelji izveli iz dvorane u kojoj je pročitana presuda.

Zamjenik osječkoga županijskog državnog odvjetnika Miroslav Dasović rekao je kako će o mogućoj žalbi na kaznu odlučiti pošto primi pismeni otpravak presude.

Viteškićev odvjetnik Davor Krtić izjavio je novinarima da će se žaliti na takvu odluku, pri čemu je rekao kako je to jedna od presuda 'koje mu se gade'.

Na pitanje novinara kako je mogla biti donesena takva presuda ako nije bilo bitnih novih dokaza protiv njegova branjenika, Krtić je odgovorio kako se 'konačno pronašlo vijeće koje će ispuniti želje da Enes Viteškić bude kriv jer nikakvih novih činjenica nije bilo'.

Zamoljen da objasni čije su to želje, rekao je da su 'želje izražene kroz odluke Vrhovnoga suda', ali ne zna čije su.

Enesu Viteškiću (43) za to se kazneno djelo sudilo treći put jer je u prva dva postupka - 2004. i 2007. godine nepravomoćno oslobođen optužbe, ali je Vrhovni sud oba puta, zbog pogrešno utvrđenoga činjeničnog stanja te potrebe dodatnog razmatranja dokaza, vratio predmet na ponovno postupanje Županijskome sudu.

Drugi optuženik u tom postupku Nikola Ivanković je na izdržavanju kazne jer je na prvom suđenju 2004. godine nepravomoćno osuđen na 12 godina zatvora, koja mu je pravomoćnom presudom povećana na 15 godina.

Optužnica ih je teretila da su se 11. prosinca 1991. kao pripadnici 130. brigade Hrvatske vojske, zajedno s više nepoznatih počinitelja, pošto su čuli da je umro njihov ranjeni suborac, dogovorili da odu u Paulin Dvor i zbog osvete ubiju mještane srpske nacionalnosti te da su ih, kad su došli do kuće Andrije Bukvića, rafalnom paljbom iz automatskih pušaka i bacanjem ručnih bombi usmrtili.