'Jutro 9. studenoga 1880. na zagrebačkom području bilo je sumorno, maglovito i hladno. Iznenada, baš negdje oko svitanja, prije nego što je na gradskim ulicama zavladala svakodnevna užurbanost, snažno potresanje tla i podzemna tutnjava uzbudili su cjelokupno građanstvo. Potres je oštetio mnoge kuće, usmrtio troje ljudi, ali ujedno dao je snažan zamah uređenju grada i razvoju hrvatske seizmologije.

Zagrebačko područje najgušće je naseljen dio Hrvatske te je zato vrlo ranjivo tijekom prirodnih nepogoda, posebno potresa. U neposrednoj blizini grada nalaze se dva važna epicentralna područja: Medvednica i Brežice-Krško. Najbliže i najvažnije za Zagreb, epicentralno područje Medvednice, nalazi se samo 15 kilometara sjeveroistočno od grada, a upravo se ondje, na području Markuševca, Čučerja, Planine i Kašine 9. studenoga 1880. godine dogodio snažan potres koji je uznemirio građanstvo te oštetio mnoge građevine u gradu i njegovoj široj okolici.

Potres je u Zagrebu i Granešini odnio tri ljudska života. U Zagrebu se potres osjetio intenzitetom od VIII stupnjeva EMS-98 ljestvice. Osjetio se, primjerice, i u Vukovaru, udaljenom 235 kilometara od epicentra intenzitetom V° EMS-98 ljestvice, a u Češkim Budjeovicama stale su dvije ure njihalice i ura na crkvenom tornju. Potres su osjetili i u Dubrovniku, 397 kilometara od epicentra.

Osam dana nakon potresa Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (danas HAZU) povjerila je svojem matematičko-prirodoslovnom razredu zadaću da prikupi i obradi podatke o njemu. Već 17. studenoga Akademija je uputila molbu građanima da odgovore na osam pitanja, što predstavlja prvu makroseizmičku anketu na našem jeziku, a ujedno je početak opažajne seizmologije na hrvatskim prostorima. Tom je prilikom izabrano stručno povjerenstvo koje su činili akademici Ljudevit Vukotinović i Josip Torbar, sveučilišni profesor Vinko Dvoržak te Ivan Stožir, profesor na kr. vel. realki.

Izvješće o zagrebačkom potresu sastavio je 1882. godine akademik Josip Torbar, a tiskano je na 141 stranici, uz osam stranica uvoda, zemljovid, 15 slika i sedam tablica. Ovdje ćemo iz njegova izvješća prenijeti opis početka potresa i ukratko njegove učinke u Zagrebu.

'Dne 9. studenoga 1880. svanusmo u Zagrebu težkim mutnim jesenskim jutrom… termometar pokazivaše 9,4 °C, tanka jesenska magla slegla se ponad zemljom, a iz nje sipila je riedka kišica, dočim je sa sjeveroistoka puhao hladan, vlažan vjetar. Nješto preko polak osam sati začuje se podzemna tutnjava, nalik na jaku tutnjavu težko natovarena željezničkoga vlaka, a umah zatim potrese se zemlja takovom žestinom, kakovoj ne samo neima pametara u Zagrebu, nego joj neima traga od vjekova u ljetopisih zagrebačkih. Najprije se pojavi potres dvama silnim okomitim udarcima, jednim gori, drugim opet doli, a zatim se prometne trešnja u silno undulatorno drmanje, koje predje u valovito titubanje, te se napokon završi slabim vibriranjem… Posljedci ovoga potresa bijahu užasni. Iza prvoga udarca uzvitlala se cielim gradom silna prašina; dimnjaci i silno ciglovje popadaše s krovova, vatrobrani zidovi porušiše se te pokriše ulice ruševinom…'

Da bi se danas moglo procijeniti kakav je to potres bio, valja znati da su 1880. godine u Zagrebu bile 2483 stambene zgrade i 1187 gospodarskih, a grad je imao oko 30.000 stanovnika. Od ukupno 3670 objekata gotovo svi su oštećeni (!), a 12,6 posto zgrada je teško oštećeno (nastali su otvori u zidovima, rušenje unutarnjih zidova i dijelova zgrade, do rušenja cijele zgrade).

Osim u Zagrebu, velike su štete bile u mjestima Planina, Kašina, Moravče, Čučerje, Markuševec, Vugrovec, Granešina, Sesvete, Remete, Stenjevec, Kraljev Vrh, Stubica Donja, Stubica Gornja i Marija Bistrica. Iz Torbarovog je izvješća vidljivo da su u Planini 'sve zidane seljačke kuće u veliko oštećene, gdjekoje upravo porušene'. Teško su stradale škole i crkve u svim spomenutim mjestima.

Iste, 1882. godine, i Max Hantken von Prudnik (iz Kraljevskog mađarskog geološkog instituta) objavio je veliki izvještaj o tom potresu. Hantken je obišao područje Zagreba i mjesta u njegovoj okolici pogođenih potresom (od 19. studenog do 7. prosinca 1880.) te opisao i procijenio štete na državnim objektima (u forintama). Von Prudnik je priložio i dvije karte koje detaljno prikazuju njegove procjene stupnja oštećenja kako pojedinih zgrada u samom Zagrebu, tako i mjesta u zagrebačkoj okolici.

Potres je uzrokovao i pukotine u tlu iz kojih je izlazio sitni sivi pijesak i stvarao kupčiće u nekim mjestima blizu rijeke Save (Jarun, Resnik, Drenje, Trstenik). U vrijeme potresa uzburkala se Sava u Zagrebu 'toli silno, da su valovi čak preko obronka na obalu sizali, a onda opet na drugu stran udarali' (Torbar, 1882.).

Iz Karlovca je javio očevidac da je i Kupa 'visoke valove bacala između obje obale. U Stubici je na dva mjesta iza kupališta pukla zemlja te dvie ovelike rupe napunila vrućom vodom'.

U Torbarovom izvješću je detaljno opisano i ponašanje zagrebačkog pučanstva u vrijeme potresa. Tako se navodi da je nakon glavnog, najjačeg potresa 9. studenoga počela popuštati strava među pučanstvom jer su osjećali stalnu brigu gradske uprave, s načelnikom Matijom Mrazovićem na čelu, da se štete od potresa odmah poprave.

Međutim dva dana kasnije dogodio se snažan naknadni potres i onda 'ostavi pučanstvo mir, kojim se bilo, zaboraviv prve strahote, svojemu poslovanju povratilo, te ga shrva novi strah, gori od prvoga… Ovako uzrujano ljudstvo ostaje čitave dane na ulicah i trgovih, a noć probdije u daščarah, koje su poglavarstvom namještene na Zrinjskomu trgu i Ciglani, ili prospava u fijakerih i omnibusih, koji po ciele noći stoje na trgovih i ulicah…' Pa se dalje kaže: '…Došav na 11. stud. ili sledećih dana na željeznicu, mislio si da je nastala seoba naroda; jedva da se smaže vlakova, koji bi bježeće izvan Zagreba odpremili… Lijep inače, društven i veseo Zagreb pritisla sjeta i turobnost. Nestalo trgovine, oslabio promet, opustjele kavane i gostione, tudjinaca nestalo iz Zagreba.'

Krajem studenoga stanje se u Zagrebu popravilo, a početkom prosinca u školama su se nastavila predavanja, ljudi su se počeli vraćati u grad, trgovina i promet su opet krenuli. Podaci o ovome potresu poslužili su Josipu Torbaru da izračuna dubinu njegova žarišta na oko 12 kilometara. Bilo je to prvo određivanje dubine žarišta u Hrvatskoj. Dva dana nakon glavnog potresa dogodio se jak naknadni potres koji 'uzkotrlja Zagreb novim do tri sekunde trajavšim potresom toil silno, da su se stare pukotine od 9. studenog dalje razjazile, a mjestimice nove pokazale'.

U godini dana nakon glavnog potresa u Zagrebu se osjetilo i oko 200 naknadnih. Osnivanje Povjerenstva za prikupljanje podataka o zagrebačkom potresu i istraživanju znanstvene građe bio je poticaj za daljnji rad na opažajnoj seizmologiji. U tome se naročito istaknuo dr. Mijo Kišpatić te je od 1883. pa sve do 1906. izdavao 'Potresna izvješća' u kojima se nalaze podaci o opaženim potresima na području (današnje) Hrvatske i susjednih država, a koji su danas vrlo značajni za seizmologe i seizmologiju u Hrvatskoj', piše u tekstu koji su pripremili Davorka Herak, Marijan Herak i Iva Dasović.