Na spomenutoj stranici na Facebooku 'Zagrebački potres 2020 - vaše info za seizmologe', nastaloj nakon 22. ožujka i velikog zagrebačkog potresa kao mjesta na kojem će seizmolozi prikupljati informacije o oštećenjima na objektima i mogućim klizanjima tla nakon potresa, objavljena je informacija o tome da je prof. dr. sc. Marijan Herak izradio kartu potresnih područja za povratno razdoblje od 225 godina, s detaljnim prikazom potresnih područja sjeverozapadne Hrvatske.

Ta informacijama ne znači puno laicima. Na karti oni koji nisu upućeni u ovu problematiku mogu vidjeti tek tamnije obojena seizmički aktivna područja u Hrvatskoj, što već svi ionako znaju, zagrebačko, riječko, dubrovačko područje… Ondje se najviše trese.

No oni kojima je karta namijenjena, a to su projektanti i urbanisti, s nje će iščitati izuzetno važne podatke. Hoćete li i kako graditi kuću, zgradu, hidroelektranu, bolnicu ili tvornicu ovdje ili ondje, moglo bi vam biti jasnije nakon što detaljno pogledate kartu.

Prof. Herak, koji je sa suradnicima 2012. izradio prvu hrvatsku kartu potresne opasnosti kako bi Hrvatska bila usklađena s europskim normama za protupotresnu gradnju (Eurokod 8), pojašnjava da se karte rade za povratna razdoblja u godinama. Tako već postoje one za 95 i 475 godina i govore koliki je statistički seizmički hazard za odabranu razinu preuzetog rizika.

Karta koja govori gdje graditi

'To znači da se karta za, recimo, povratno razdoblje od 475 godina odnosi na akceleracije površine tla za kakve se statistički može očekivati da će se premašiti tijekom potresa u prosjeku jednom u svakih 475 godina. Kada kažem u prosjeku, to znači u vrlo dugačkom nizu godina. To ne znači da će se to događati svakih 475 godina jer u potresima nema periodičnosti.

To su standardni načini da se prihvati rizik. Karte se odnose na seizmički hazard, a koliki ćemo rizik preuzeti, ovisi o nama. Dakle karta za 475 godina znači da oni koji grade po toj karti preuzimaju manji rizik nego oni koji bi gradili po karti od 95 godina, koja je također dio hrvatskog dodatka Eurokodu, a i jedna i druga imaju svoju svrhu', pojašnjava Herak.

Nakon ožujka postavilo se pitanje obnove zgrada i na koju razinu sigurnosti te zgrade treba obnoviti pa se pokazala potreba za kartom za povratno razdoblje od 225 godina.

Zvuči komplicirano, no za građevinsku struku ovi podaci trebali bi biti polazišna točka prilikom projektiranja građevina.

'Građevinarima je to osnovna podloga. Oni moraju procijeniti silu kojom će potres djelovati na njihovu konstrukciju. Kako su na kartama dana ubrzanja površine tla, a ubrzanje je povezano sa silom ako građevinari znaju masu svog objekta, onda će im akceleracija reći kakve će sile tijekom potresa djelovati na taj objekt. To je pojednostavljeno. Bez takve karte proračun je nemoguće provesti', dodaje Herak.

Znači, karte služe tome da na njima točno možete ustvrditi situaciju za mikrolokaciju na kojoj mislite graditi. Tako bi to bilo u idealnoj državi, no ne i kod nas. Naime ovo pitanje otvorilo je Pandorinu kutiju problema.

Server 'crkao', za novi nemaju ni kune

Mikrolokacije su nedostupne, a kartama se ne može pristupiti online jer je server na kojima su, vrlo laički rečeno, 'crkao'.

'Server ne radi, a mi nemamo novca za novi. Program koji je napisan za karte za dva povratna razdoblja treba ažurirati na tri, a i neke baze podataka koje je taj program koristio više nisu dostupne, pa i to treba platiti. Trenutno nemamo ni kunu za to. Svako toliko uspijemo ponovno podignuti server, pa onda radi jedan dan, pa onda opet prestane. Ta aplikacija treba građevinarima, urbanim planerima, arhitektima... pa i građanstvu - mi nismo korisnici, mi smo svoje napravili, a čak i više, držali smo taj server u pogonu osam godina. A dogodilo se baš da se pokvario nakon potresa', kaže Herak.

No nedostatak novca za server i nedostupnost karata online samo su mali dio problema koji se, kao i obično, svodi na novac.

Mizeran budžet Seizmološke službe

Nakon potresa od 22. ožujka čovjek bi mislio da će seizmologija procvasti u Hrvatskoj.

'U Hrvatskoj je seizmologija organizirana tako da postoji državna Seizmološka služba pri PMF-u, a na istom fakultetu postoji i Geofizički odsjek, pri kojem Služba djeluje, i Geofizički zavod, na kojem sam ja. Zaduženi smo za, uvjetno rečeno, znanost i nastavu, no to ne znači da kolege iz Seizmološke službe ne sudjeluju u nastavi ili u znanstvenom radu', objašnjava Herak kako sustav funkcionira.

Važno je to da bismo razumjeli broj seizmoloških postaja koje bilježe potrese u Hrvatskoj. Seizmološka služba naime ima tzv. stalne postaje. 'Od njih se očekuje da će raditi što je duže moguće bez ikakvih prekida, a postaje koje se postavljaju za znanstvene projekte u pravilu će biti kraćeg trajanja, dok postoji financiranje projekta', objašnjava Herak.

Hrvatska tako ima 17 stalnih i 17 privremenih postaja unutar raznih znanstvenih i privrednih projekata. To nije jako loša situacija, dodaje, samo je pitanje što će biti s privremenim postajama jer su ti projekti gotovo svi istekli i one sada samo rade dok se ne pokvare.

Cijena instrumenata za jednu postaju je oko 150 tisuća kuna, a godišnja amortizacija i održavanje koštaju oko 50 tisuća kuna.

Nabava novih mjernih postaja kako bi osnovna seizmološka mreža Hrvatske bila gušća sada je znanstvena fantastika, kaže Herak.

Naime sve to ide iz proračuna Seizmološke službe, a taj godišnji proračun je oko 645.000 kuna. U to moraju ugurati sve, od kupnje instrumenata, njihovog postavljanja, popravka i održavanja, satelitskog prijenosa podataka, putovanja i terenskog rada do nabave računala i servera, komunalija… Ipak, morate obići svaku postaju, od one na Lastovu do one na Kalniku.

'To se još nekako uspijeva krpati, ali zaista smo pri samom kraju', napominje naš sugovornik.

Drugi aspekt mreže su akcelerografi. 'To su instrumenti koji bilježe gibanja tla za jakog potresa i tu situacija nije baš dobra. Mislim da ih trenutno imamo šest oko Zagreba, od kojih su dva ili tri stavljena nakon potresa, a u cijeloj Hrvatskoj ima ih 13. Osim ovih šest, svima drugima je davno istekao rok upotrebe i trebalo ih je zamijeniti prije deset godina. Tehnologija im je toliko zastarjela da se ne čudimo ako instrument ne zabilježi neki potres', otkriva Herak.

Slovenci imaju budžet nekoliko puta veći od našeg

A onaj 22. ožujka, da se ugledamo recimo na susjednu Sloveniju, mogao je i trebao biti prekretnica.

'To se Slovencima dogodilo 1998. Tada je bio potres sličan ovome iz ožujka na granici Slovenije i Italije kod Bovca. Prva procjena magnitude toga potresa stigla je upravo iz Zagreba. I tada je slovenska država odlučila da će investirati razuman novac u razvoj njihove seizmološke mreže i službe. Danas imaju jednu od najgušćih i jednu od najbolje održavanih seizmoloških mreža u Europi', pojašnjava Herak.

To i košta, tako da je budžet slovenske seizmološke službe nekoliko puta veći od hrvatskog.

'To je vjerojatno unikat u svijetu, da se u metropoli dogodi takav potres kakav se nama dogodio, a da zapravo seizmolozi dobiju jednako sredstava kao i prije. Nismo dobili apsolutno nikakvu dodatnu podršku. U Zagrebu bismo ovog trena trebali imati najmanje 20 akcelerografa, trebali bismo oko grada imati mrežu od desetak postaja. To nije velik novac i zato se čudim tome', kaže Herak.

Jako ih muči i manjak seizmologa, a na dopise i traženje novih radnih mjesta dobili su negativne odgovore.

'Strašno je povećan opseg posla nakon zagrebačkog potresa. Nekako nemamo osjećaj da su seizmolozi i naš rad dovoljno valorizirani', dodaje.

U izradi Zakona o obnovi Zagreba - nisu ih pitali za savjet

Otkriva nam i da nijedan seizmolog nije bio pitan za savjet, niti je sudjelovao u izradi Zakona o obnovi Zagreba i okolice. Na pitanje jesu li pri izradi zakona u obzir uzeli kartu potresnog hazarda, odgovara:

'To ne znam. Od 2012. (kada je objavljena važeća karta potresne opasnosti) zaista smo puno naučili o hrvatskoj seizmičnosti. Već godinu i pol postoji projekt za izradu nove karte i jednostavno se ne događa ništa. Karta bi se trebala ažurirati svakih pet do 10 godina. To upravo istječe. Mi bismo to morali napraviti i bit ćemo natjerani da to radimo jer se puno toga promijenilo, uključujući europsku legislativu. Ovaj put smo htjeli izbjeći ono što se dogodilo pri izradi prve karte, a to su strašno kratki rokovi i to da smo morali napraviti kartu 'u roku odmah'. Mi bismo to sada htjeli raditi na miru dvije, tri godine, kao što to rade svi drugi. Prijedlog projekta smo napisali i predali, ali se za sada ne događa ništa.

To je vrlo kompleksan i odgovoran multidisciplinarni projekt. Te karte, ti brojevi koji na kraju budu objavljeni, po njima će se graditi zgrade! To nije šala, to su imovina i životi', jasan je Herak.

'Moramo pratiti svjetske trendove. Seizmografi svake godine poskupljuju te postaju sve bolji i bolji, a naš budžet to ne slijedi. Kada se dogodi potres, čovjek misli da će se konačno razumjeti da mi nismo ovdje samo da obavještavamo javnost gdje se dogodio potres, nego da radimo koristan posao državi. Nije jednako učinkovito za javne potrebe potrošiti 200 tisuća ili pola milijuna kuna na seizmologiju ili na auto. Velika će biti šteta ako se nakon ovog potresa ništa ne napravi da se poboljša naše znanje o potresnoj opasnosti', zaključuje.