U tom razdoblju znanstvenici su upozoravali da se političke odluke o ekonomiji svode na zadovoljavanje kratkotrajnih potreba, ali da je takav razvoj dugoročno, srednjoročno i kratkoročno neodrživ, no makroekonomska politika svejedno se kretala u smjeru u kojem se kretala i kreće.

'Hrvatska je mala, gotovo beznačajna, zemlja bez ikakvog utjecaja na svjetske procese i izbor nam je biti izolirani ili im se pridružiti i pokušati ih iskoristiti na za nas najpovoljniji način anticipirajući svjetske trendove u sljedećih nekoliko godina', prva je od stvari koju je istaknuo akademik Družić, koja je očito polazište za prihvaćanje napora i odgovornosti koji proizlaze iz drugih društveno-ekonomskih postupaka.

O tome ovisi dugoročan gospodarski rast, koji se uvijek događa, ne spontano, nego kao posljedica smišljene aktivnosti države, čemu u prilog akademik navodi najočitije primjere Japana, Južne Koreje, Irske i Kine.

Zato on predlaže da se strategija razvoja Hrvatske, čije je nepostojanje dovelo do više od tri desetljeća nultog rasta BDP-a, temelji na dva osnovna smjera: prvi je razvoj postojećih proizvodnji poticanjem stvaranja reprodukcijskih cjelina na razini hrvatskog gospodarstva; drugi je razvoj novih proizvodnji koje će biti aktualne za pet ili više godina.

Družić kaže da se prvi smjer treba odvijati uz povezivanje sektora, primjerice poljoprivrede i turizma, što je teza poznata gotovo kao i ne-rast BDP-a, ali na skupu je ipak ponovljena. S druge strane, akademik upozorava da utrka u novim tehnologijama i inovacijama s najrazvijenijim zemljama svijeta nije uopće laka, jer se ondje plasira velika većina upravo takvih investicija. Izlaz vidi u takozvanim fundamentalnim istraživanjima (koja su posljednje vrijeme upravo zapostavljena s opravdanjem njihove tržišne i praktične neprimjenjivosti, što je dugoročno gledano potpuno pogrešno) i pokretanjem jedne velike kompanije, koju naziva 'hrvatskom Nokiom'.

'Jedna takva kompanija riješila bi velik dio sadašnjih problema hrvatskog gospodarstva (vanjskotrgovinski deficit, inozemni dug, nezaposlenost), kao i probleme daljnjega razvoja. Međutim, put do nje sve je prije nego jednostavan, jeftin i brz, a krajnji rezultat više je nego neizvjestan. Jedina koja trenutačno ima predispozicije za to je brodogradnja s jedinim hrvatskim svjetskim proizvodom – brodom', uvjeren je akademik Gordan Družić

Dalje je naveo neke od prirodnih resursa kojima zemlja raspolaže i koji bi se mogli iskoristiti u poljoprivredi, šumarstvu i energetici, pri čemu Družić iznosi samo podatke o (neiskorištenim) potencijalima (izvoz namještaja ne trupaca), padu proizvodnje (prepolovljen stočni fond i obrađivani hektari zemljišta itd.) i energentima, od nafte do biomase.

Istaknuo je da je Hrvatska treća u Europi među zemljama bogatima vodom i osma na svijetu. 'Hrvatska bi mogla gotovo sasvim pristojno živjeti samo od pravilne valorizacije svog prometnog položaja. Krajnje je vrijeme da iskoristimo barem nešto od resursa koje imamo, jer ako nećemo mi, onda će to iskoristiti netko drugi, ali sve to zahtijeva promjene u našim razmišljanjima, što je najteže postići', poručio je akademik Družić.

Akademik Ferdo Bašić govorio je o razvojnim potencijalima hrvatske poljoprivrede, a Neven Hadžić o potencijalima hrvatske brodogradnje rekavši da je ona jedina preostala industrijska grana koja održava i potiče gospodarski razvoj i zapošljava, izravno i neizravno, mnogo radnika. 'Uvjet za postizanje konkurentnosti i profitabilnosti na zahtjevnom svjetskom tržištu osvajanje je principa: malo čelika – puno znanja, od projektantskog do tehnološkog', kazao je Hadžić.

Prof. dr. sc. Anđelko Akrap upozorio je na nepovoljne demografske trendove i kao jedan od uzroka spomenuo činjenicu da Hrvatska nikad nije razvila sustav gradova manje i srednje veličine koji bi zadržali stanovništvo, što je s demografske strane uvjet da Hrvatska riješi problem nezaposlenosti.

Prof. dr. sc. Guste Santini pozvao je na pojednostavljenje poreznog sustava tako da se povećaju neizravni, a smanje izravni porezi. Predložio je povećanje stope PDV-a i trošarina uz istodobno povećanje neoporezivog dijela dohotka na 5.000 kuna. Prof. dr. sc. Marijana Ivanov kazala je da bi stvorene viškove likvidnosti banaka trebalo koristiti namjenski za one aktivnosti koje mogu pridonijeti većem korištenju razvojnih potencijala hrvatske ekonomije.

Prof. dr. sc. Mato Crkvenac u raspravi je kazao da sumnja u to da Hrvatska ima resurse za pokretanje razvoja. 'Ključni su faktori kapitalna snaga, tehnički progres i konkurentnost te radna snaga i njezina produktivnost, uz monopolnu poziciju države, a oni se ne mogu realizirati u kratko vrijeme', rekao je Crkvenac.

Na skupu je održano ukupno 14 referata iz područja demografije, monetarne i fiskalne politike, poljoprivrede, industrijalizacije, brodogradnje, energetike, drvnog sektora, prometa, trgovine, javnog zdravstva i obrazovanja, koji su već tiskani u zborniku radova.