Srećko Bosak, vlasnik slatinske tvrtke Jošavac, jest poljoprivredni poduzetnik koji se na tržištu nastoji održati i razvijati dulje od desetljeća - unatoč svim poteškoćama. Prije nekoliko godina počeo se baviti i lovnim turizmom, a od pretprošle godine ima i suvremeno opremljen pogon za obradu, rasijecanje i skladištenje mesa divljači vrijedan oko 1,5 milijuna kuna.

'Od pogona smo puno očekivali. Jedinstven je na našem području, među rijetkima u Hrvatskoj, a i ovlašteni smo izdavati sve potrebne certifikate za meso divljači. Ipak, trgovine i restorani uzimaju neznatne količine pa meso koje imamo, unatoč potvrđenoj i ovjerenoj kvaliteti, ostaje neprodano. Problem nam je crno tržište', kaže Bosak.

Tvrdi da se gotovo na svakoj svatovskoj zabavi u okruženju poslužuje meso divljači, pa se pita gdje ga nabavljaju. Smatra da ga u obližnjim mesnicama ima premalo, osim 'ako se eventualno još nešto ne prodaje ispod pulta'. Drugim riječima, upozorava na crno tržište kojim se još nisu pozabavile nadležne službe i inspekcije.

Kako u njegovoj ponudi prevladava veprovina, nije mu lako prilagoditi se ni zahtjevima kupaca iz drugih hrvatskih krajeva i inozemstva. Tvrtka koja opskrbljuje elitne istarske restorane nedavno mu je ponudila otkup srnećeg mesa, ali u količinama koje nije mogao osigurati pa dogovor nije postignut.

U ovom slučaju suočio se s nespremnoću lovnih udruga da surađuju s poduzetnicima i da reagiraju na potrebe tržišta. 'Od lovačkih udruga možete dobiti samo ono meso koje je na tržištu jako teško prodati. Tržište najviše traži srneću divljač, a nje najmanje imamo. Ni od jedne lovne udruge ne možete je dobiti ni za suho zlato', tvrdi.

Ipak, Bosak se ne predaje. Kao što se hrabro upustio u biznis s preradom divljači, sada je već spreman na nove izazove. Uz poboljšanu ponudu u vlastitom restoranu, lovni turizam, prodaju mesa divljači i proizvodnju pravog pira, namjerava osnovati i institut za proizvodnju aronije.

Premda mu je protekla godina bila iznimno teška, vjetar u leđa daje mu još jedna Zlatna kuna za uspješno poslovanje u 2012. godini. Iako ga raduje priznanje struke, stanjem gospodarstva u zemlji nije zadovoljan:

'Danas imate jedne zakone, radite po njima, sutra vas dočekaju drugi i sve što ste radili pada u vodu. Nema plana, nema jasnih smjernica ni strategije, ne sluša se riječ uspješnih gospodarstvenika i ovako nam ne može biti dobro. Opetovano spašavamo tvrtke koje neuspješno posluju zadnjih 15-20 godina. Takva poduzeća propadnu, radnici završe na ulici, a jedino se vlasnici obogate. I njih nitko ne pita za imovinu.'