Umirovljeni pukovnik američke vojske, vojni ataše u Hrvatskoj od kolovoza 1992. do 2. kolovoza 1995., u tom se razdoblju 12-ak puta susreo s Antom Gotovinom i bio njime impresioniran, rečeno je u četvrtak na suđenju generalima Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču optuženima za zločine tijekom Oluje i nakon nje.

U izjavi od 2. srpnja 2009., pripremljenoj za svjedočenje na koju se pozvao Gotovinin odvjetnik Greg Kehoe, Herrick je ocijenio da je Gotovina bio ozbiljan i profesionalan i da su ga njegovi vojnici jako poštovali.

Tužiteljstvo je s time u svezi iznijelo pretpostavku da je onda general Gotovina bio u stanju osigurati da vojnici provedu njegove zapovijedi. 'Ne postoje nikakva jamstva u bilo kojoj vojsci da će se zapovijedi provesti. Zbog toga je obuka presudna. (Ona postoji zato) da ljudi tumače zapovijedi i reagiraju kako su obučeni da reagiraju', rekao je Herrick.

Na tužiteljevo inzistiranje da je zapovjednik dužan provesti istragu ako vojnici ne provode zapovijedi, Herrick je rekao da HV nije imala iskusnih dočasnika koji bi prošli godine obuke i oni nisu mogli primjereno provesti stegu među vojnicima.

Upravo je manjak kvalitetnih dočasnika bio boljka HV-a, rekao je Herrick i to držao njezinim ozbiljnim nedostatkom jer se taj kadar smatra 'kralješnicom vojske'. Nižim dočasnicima potrebni su obuka i iskustvo od tri do pet godina po NATO-ovim standardima, za obuku narednika treba osam do 10 godina, pa čak 15 godina takva iskustva.

HV je imao manje od dvije godine vremena za obuku, rekao je Herrick, a na upit koliko je, po njegovu mišljenju, trebalo profesionalnom HV-u da se obuči, odgovorio je: 'Sve zajedno oko 15 godina.' Svjedok je rekao da se u vrijeme njegove službe u Hrvatskoj HV poboljšao, a velik dio zasluga za to pripisuje bivšim pripadnicima francuske Legije stranaca, među kojima je i Gotovina.

Posebno je bilo riječi o školi za niži dočasnički kadar, koju je u Zadru osnovao Gotovina, a Herrick se uvjerio u disciplinu i profesionalnost 4. gardijske brigade, koja je bila obučena kad je promatrao njezinu vojnu vježbu na otoku Viru pod zapovjedništvom generala Gotovine.

Tužiteljstvo je nastojalo pobiti profesionalnost te brigade predočenjem dokumenta iz BiH u kojem se navodi da je ta brigada nakon operacije oslobađanja Bosanskog Grahova i Glamoča odvela u Hrvatsku svu stoku te bijelu tehniku i poljoprivrednu opremu.

Svjedok o tome nije ništa znao, već se, naprotiv, pozivao na izjave sudionika koji je s ponosom tvrdio da u tri godine ta brigada nije počinila nikakav zločin. Na inzistiranje tužiteljstva je li znao za program vojne škole u Zadru, rekao je da je procjenu programa obavila privatna američka vojna tvrtka Military professional resources inc. (MPRI), koju je angažirala hrvatska vlada u dogovoru sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Usluge te tvrtke, koju tvore umirovljeni američki vojni časnici, plaćala je hrvatska vlada, a MPRI je njoj i podnosila izvješća, rekao je, no nije mogao odgovoriti na pitanje koliko je vremena bilo posvećeno kršenju ratnog prava, odnosno ratnim zločinima.

Također je Herrick u svojoj izjavi rekao da nikada nije imao dojam da je cilj Oluje bio izbaciti Srbe iz Hrvatske te da je ta operacija bila zamišljena da se ponovno zauzmu hrvatski teritoriji. Rekao je da je u kontaktima s pobunjenim Srbima, s kojima je razgovarao u pratnji tadašnjeg američkog veleposlanika Petera Galbraitha, ocijenio da oni nisu bili zainteresirani za mirnu reintegraciju. Suđenje su u haaškoj sudnici pratile i dvije predstavnice američke vlade.