Čini se da neće biti ništa od ljetne protuofenzive Ukrajinaca u Hersonu, na jugu Ukrajine. Posebno ne sada, kaže Barić, kada je Rusija poslala pojačanja. Jačanje položaja u Hersonu, navodi stručnjak, Rusija je platila time što je napredovanje u Donbasu svedeno doslovno na minimum.

'Mnogi su mislili da će Rusi probiti liniju Siversk-Bahmut i krenuti prema Slavjansku i Kramatorsku, ali to se ne događa. Ukrajina je imala kritično razdoblje sve do početka osmog mjeseca, kada su ti napadi bili intenzivirani i kada su doslovno ukrajinski zapovjednici na društvenim mrežama zavapili za pomoći. Tek tada je Ukrajina morala angažirati dodatne snage da to zaustavi. To je dokaz da niti Ukrajinci nemaju dovoljno snaga da izvedu protuofenzivu', kaže Barić.

Ocjenjuje da će za dva mjeseca doći do pauze u ratovanju zbog jesenje rasputice, sezone blata koja otežava kretanje. Naime u listopadu kiša pretvara zemljište u blato, a potom se doslovno preko noći sve smrzne i dolazi zima. Obje strane trebaju pauzu. Rusi moraju riješiti i pitanje ljudstva.

'Da problem postoji, otvoreno je priznao ruski ministar obrane Sergej Šojgu kazavši da je od planiranih 134.500 proljetnih novaka samo 89 tisuća stiglo na odsluženje vojnog roka. Drugo je to kako će dobiti temeljne vojničke vještine jer su postrojbe uglavnom aktivne u Ukrajini te kako možete poslati novaka bez temeljne vojne obuke, koja mora trajati barem šest mjeseci, a nakon toga ide specijalistička za cijeli niz specijalnosti u posebnim edukacijskim centrima za dočasnike, specijaliste', objasnio je Barić. Vjeruje da Putin neće raspisati opću mobilizaciju jer bi to dovelo u pitanje stabilnost režima.

'Nastavit će se s prikrivenom mobilizacijom primarno usmjerenom na etničke republike, autonomne oblasti, dakle nerusko stanovništvo. Dobrovoljačke bojne koje se organiziraju po regijama i pokrajinama su smijurija jer to nisu bojne, već postrojbe od 200 do 400 vojnika koji dobiju samo mjesec dana obuke i idu u Ukrajinu. Rezultat se vidi i po ruskim društvenim mrežama jasne su priče – sin mi se javio, nakon mjesec dana otišao je u Ukrajinu, a nakon dva tjedna sam ga dobila natrag u mrtvačkom kovčegu', pojasnio je.

Rusija ima i taj problem da ne može obnoviti masovnu proizvodnju. Međutim naglašava da još ima dovoljno streljiva i uskladištenog oružja za 2023., a poslije toga će doći kriza.

Ukrajinski problem

Ukrajinci su se fokusirali na oblikovanje bojišta s ciljem da se oteža logistika protivniku.

'Ako su željeli izvesti udar na Herson, onda su morali to napraviti prije nego je ruski predsjednik Vladimir Putin u srpnju počeo slati veća pojačanja, kada se vidjelo da je to ukrajinski plan. Sada je tamo barem za dvostruko povećan broj borbenih skupina koje se moraju savladati bez obzira na to u kakvom su stanju. Napadati je mnogo teže nego se braniti. Morate imati odnos snaga tri prema jedan da biste bili uspješni', ističe naš sugovornik. Međutim Ukrajinci su doživjeli velike gubitke u Donbasu.

'Namjerno su prihvatili strategiju iscrpljivanja Rusa u Donbasu, svjesni da Putin neće imati snage više djelovati na jugu. Bilo je predviđeno da se napuste i Lisičansk i Sjeverodoneck ako to bude potrebno. Ali pretrpjeli su gubitke, snage su iscrpljene i to treba nadoknaditi', ukazuje na problem stručnjak.

Drugo, kaže da su im za prodore nužne uvježbane mehanizirane snage. Ukrajinci još nemaju ni opreme, a za obuku trebaju još šest do devet mjeseci. Dakle imamo situaciju da će Ukrajinci nastaviti s udarima po logistici i zapovjednim mjestima, a vjerojatno će početi i s protutopničkom paljbom bolje nego što su to radili do sada.

Vojni analitičar napominje da za protutopničku paljbu morate imati nekoliko postrojbi koje služe samo za to, a mišljenja je da su Ukrajinci radili isto ono što i mi u prvoj fazi Domovinskog rata, kada je svaki zapovjednik brigade nastojao sačuvati sredstva za sebe jer ih nije imao dovoljno. Ukrajinci bi htjeli osvojiti Herson da pokažu Zapadu da mogu nešto napraviti sa zapadnim naoružanjem. Međutim moraju obučiti nove snage, pet oklopnih motoriziranih brigada s potpunom potporom, samo za tu operaciju. Idealno bi bilo imati deset takvih brigada sa 60-80, a možda i 100 tisuća vojnika.

'Ukrajina ima vojnike, ali trebaju joj specijalisti. Pogledajte poziv ukrajinskog ministarstva obrane prošli tjedan, u kojem se kaže da više neće dizati sastav oružanih snaga od 700 tisuća, ali da im trebaju specijalisti koje treba obučiti, a to je opet šest do devet mjeseci i uz ubrzano školovanje. Imaju logističku noćnu moru jer dobivaju toliko topničkih sustava, imaju ih pet, ako se ne varam, a za svaki morate imati logističare, rezervne dijelove, obučene posade... Problem je i to što dio tenkova i topničkog oružja odlazi na održavanje u Poljsku', opisao je stanje u ukrajinskoj vojsci vojni analitičar.

Igra iscrpljivanja

Barić vjeruje da će Ukrajinci nastaviti s napadima na logistiku i zapovjedni sustav, a vjerojatno i na topničke postrojbe.

'Ovo što se događa s napadima na Krimu proširivanje je dubine bojišta. Ide se na to da se tamo pogađa kritična infrastruktura. Krim i dalje predstavlja glavni logistički izvor za snage koje su okupirale Herson', navodi. Stručnjak smatra da ako se ovako nastavi i oko jeseni i zime te oteža logistika Rusima i ako Ukrajinci uspiju sastaviti dovoljne snage za ofenzivne operacije, onda bi mogli pokušati nešto tijekom zime.

'Ali to nije sigurno. Već su na ovakav način prisilili rusku stranu da ojača južnu Ukrajinu i time praktično prestane s bilo kakvim smislenim djelovanjem na području Donbasa', dodaje. Ruska taktika je - granatiramo, granatiramo, ali nedostaje im ljudstva.

'Putin na svaki način pokušava zadržati ono što je osvojio jer se nada da će doći do raspada jedinstva Zapada zbog ekonomske situacije u Europi. Ako se to i ne dogodi, ima dovoljno vremena do proljeća ili ljeta iduće godine da ojača svoje snage i pokuša ići u nove ofenzive', smatra Barić.

I Washington se sprema na dugi rat

Sjedinjene Američke Države najveći su dobavljači oružja za Ukrajinu. U posljednje vrijeme opskrbljuju i vojna skladišta po istočnoj Europi. I oni se očito spremaju za dugi rat. Barić kaže da je cijeli Zapad, uključujući SAD, napravio stratešku pogrešku završetkom Hladnog rata, kada su demontirali sposobnost za brzu i masovnu proizvodnju naoružanja, streljiva i vojne opreme.

'Sustav je bio razvijen u SAD-u tijekom Drugog svjetskog rata, s čime se nastavilo tijekom Hladnog rata. To je bilo potrebno jer je Zapad bio suočen s protivnikom koji je imao otprilike iste vojne sposobnosti i koji je zahtijevao dugotrajno djelovanje, pomaganje saveznika, lokalne sukobe, kao i održavanje velike vojne snage...', objasnio je.

Kaže da je bilo potrebno imati dovoljno naoružanja da opskrbite i sebe i saveznika kako biste mogli voditi konvencionalni rat ili neku dugu vrstu sukoba. Te su sposobnosti demontirane u devedesetima jer se procijenilo da više nisu potrebne nakon raspada SSSR-a.

'Sada će se morati sve to obnoviti jer je protivnik ne samo Rusija, nego i Kina. Prije mjesec dana na sastanku u Pentagonu dogovoreno je da se krene obnavljati, ali za to treba vremena', poručio je, dodavši da Amerikanci doslovno izvlače HIMARS-e iz skladišta, pa čak i redovnih postrojbi - i to im je velik problem. Nedostatak se vidio još 2003. godine, tijekom američke invazije u Iraku, ali tada se mislilo da je to jednokratni problem. Slično rade Britanija, Kanada, Francuska i Njemačka. Barić precizira da i Rusi imaju slične probleme iako u teoriji imaju te proizvodne linije.

'Vidi se da se ruska vojna industrija nikad nije obnovila od posljedice raspada Sovjetskog Saveza. Potpuno su ovisni o strateškim komponentama koje su prvo dolazile iz Ukrajine, a onda i sa Zapada. Kada je došlo do bankrota ruske vojne industrije 19./20., mnoge tvrtke su otpuštale ljude i smanjivale proizvodnju, a to se sada osjeća. Armata je prekrasan tenk, ali ih tvornica na Uralu jednostavno ne može proizvesti. Imaju još dosta zaliha u skladištima i to će izvlačiti tijekom 2023., ali za period nakon toga još nemaju rješenje', pojasnio je.

Sukob na istočnim granicama mijenja i Europu

Barić smatra da bi Njemačka, Francuska i Italija sutra pristale na dogovor s Putinom, ali ostatak Europe je protiv – Skandinavija, cijela srednja i istočna Europa te dio zemalja zapadne Europe poput Nizozemske i Velike Britanije, koja nije u Europskoj uniji, ali je članica NATO-a.

'Veliki bijes vlada u cijeloj istočnoj i srednjoj Europi zbog Njemačke. Tu vidimo i geopolitičke posljedice u budućnosti. Kako god da se završi sukob, središte moći počinje se pomjerati od zapadne Europe prema srednjoj i istočnoj. Imate Švedsku i Finsku koje ulaze u NATO, ali nemojte zaboraviti da su one zbilja izgrađene demokratske zemlje, za razliku od nas. Imaju snažne ekonomije, a Švedska je s Poljskom bila pokretač programa Istočnog partnerstva 2008., kojim se htjelo u okviru susjedske politike privući šest bivših sovjetskih zemalja Europskoj uniji, što je izazvalo ne samo bijes Rusije, nego i zabrinutost Njemačke', podsjetio je. Ako Ukrajina bude uspješna, smatra da će zemlje koje su je podupirale imati veću težinu.

'Predstoji dugi rat iscrpljivanja u kojem Ukrajina može dugoročno pobijediti, ali će biti krvavije i duže, a ekonomske posljedice po Europu bit će gadne. Međutim onda će se pojaviti pitanje tko je kriv za to - Njemačka, Italija i Francuska, zemlje koje su stalno zagovarale neku suradnju s Rusijom...', rezonira Barić. Postavlja se pitanje hoće li Francuska i Njemačka ostati na takvom položaju u Europskoj uniji da mogu imati odlučujući utjecaj. Druga geopolitička posljedica, navodi, ta je da će se Europa zaista morati više pobrinuti za svoju obranu i energetsku sigurnost jer se, što god da se dogodilo, Rusiji više ne može vjerovati.

'Postavlja se i pitanje toga da su se Nijemci bojali kako bi Inicijativa triju mora bila nešto što bi moglo narušiti njihove planove. Kako se dinamika bude kretala prema srednjoj i istočnoj Europi, postavlja se pitanje tko će biti utjecajniji. Hoće li Njemačka uopće imati šansu provoditi planove prema federalizaciji Europe ili će tu dobiti odgovor', kaže Barić.

Mišljenja je da će se Poljska nagoditi s Europskom komisijom po pitanju demokratskog deficita, posebno kada Jaroslaw Kaczynski napusti političku scenu, a Poljaci su mudriji od Orbana i zbilja se plaše Rusa te vide da njihovo ponašanje otvara put razdoru unutar Unije. Cijela Višegradska skupina, Poljska, Češka i Slovačka, bijesna je na Mađarsku.

'Očekuje nas dug sukob. U najboljem slučaju u drugoj polovici iduće godine, ako se sve pozitivno poklopi, a nisam siguran da će se poklopiti, rat bi mogao završiti', zaključio je stručnjak.