Velik broj medija koji prate obrambenu tehnologiju objavio je ovih dana da je Boeing na nedavno održanoj izložbi vojne tehnike Sea Air Space u Marylandu prikazao maketu svoje bespilotne letjelice za dopunu gorivom u zraku tipa MQ-25, naoružanu parom Lockheed Martinovih stealth protupovršinskih raketa dugog dometa (LRASM) tipa AGM-158C.

Iako MQ-25 tek treba postići operativnu sposobnost u svojoj osnovnoj ulozi drona cisterne, koji operira s nosača zrakoplova, pojava makete je značajna jer američka ratna mornarica ponovno počinje razmatrati proširenje misija za ovu letjelicu.

MQ-25 Stingray je leteća cisterna proizašla iz programa sustava za nadopunu gorivom, s bazom na nosaču zrakoplova (CBARS), a koji je proistekao iz ranijeg programa izviđačko-napadnog drona koji također operativno djeluje s nosača zrakoplova (UCLASS). Boeingova namjera bila je dizajnirati stealth udarnu platformu sposobnu probiti neprijateljsku protuzračnu obranu, no Pentagon je taj program ocijenio preambicioznim pa je smanjio zahtjeve kako bi se stvorila letjelica orijentirana na obavještajne poslove, nadzor i izviđanje (ISR). Uz to, proizvođač je predviđao mogućnost provođenja protuterorističkih misija niskog intenziteta.

No i taj je projekt otpao te je zamijenjen inicijativom za izradu drona cisterne s gorivom. Do prenamjene je došlo nakon što je američka ratna mornarica zaključila da joj je prijeko potreban bespilotni tanker koji povećava učinkovit domet mornaričkih eskadrila borbenih aviona. Pored toga, trebala joj je letjelica koja eliminira potrebu da se palubni lovac F7A-18E/F Super Hornet koristi kao priručna leteća cisterna u operativnoj zoni u kojoj se ne može čekati na dolazak usko specijaliziranih većih tankera.

Bez obzira na to što se MQ-25 danas isključivo koristi kao leteća cisterna, na tom dronu još uvijek postoji elektro-optička senzorna kupola koja potječe iz doba dok je Raža trebala biti špijunski dron, ali i podvjesne točke na koje se, pored mogućnosti nošenja spremnika s gorivom, mogu integrirati protubrodske rakete. Na ovu posljednju jurišnu sposobnost sugerira upravo nedavno prikazana maketa opremljena LRASM-ovima tipa AGM-158C.

Autonoman odabir najoptimalnijeg mjesta za udar

Riječ o protubrodskom derivatu krstareće rakete niske detekcije (JASSM) dugog dometa s bojnom glavom od 450 kilograma koja probija oklop. Namijenjena je američkoj ratnoj mornarici za ispaljivanje sa Super Horneta, a prema potrebi, mogu je koristiti i američke Zračne snage (USAF) i to lansiranjem iz bombardera tipa B-1B.

Mornarička varijanta AGM-1585C ima radni raspon od 370 kilometara, a pokreće je Teledyneov turbomlazni motor. Sustav navođenja je putem GPS-a ili inercijalnim navigacijskim sustavom (INS), ali i infracrvenim senzorom pasivne slike za završnu fazu leta, koji autonomno odabire najoptimalnije mjesto za napad na cilj. U projektil su integrirane podatkovna veza i sposobnost autonomnog planiranja rute u kombinaciji s paletom elektroničkih mjera potpore (ESM), što omogućuje izbjegavanje prijetnji i bolje otkrivanje potencijalnih ciljeva. Pored navedenoga, korištenjem naprednog komunikacijskog paketa MQ-25 bi mogao dostavljati prikupljene podatke LRASM-u prije lansiranja, što omogućava veću preciznost.

Dometom nadmašuje palubne lovce

Valja reći da je projektil dizajniran da djeluje u suradnji s drugim LRASM-ovima tijekom koordiniranih napada. Bojnu glavu čine penetrator WDU-42/B i detonacijski mehanizam FMU-156/B. Cijena jednog projektila je oko 700.000 dolara, a dosad je proizvedeno oko 5000 primjeraka.

Iako je testiran za ispaljivanje iz B-1B, AGM-158C se zasad ispaljuje jedino iz mornaričkih Super Horneta. Američka mornarica trenutno radi na integraciji projektila u svoj patrolni i promatrački avion P-8A Poseidon, a postoje planovi da se oni dodaju palubnoj inačici F-35C. Također, Lockheed Martin radi na proširenju dometa do čak 965 kilometara.

Pentagon ocjenjuje da bi LRASM mogao odigrati ključnu ulogu u izvjesnom pomorskom sukobu srednjeg do visokog intenziteta, kakav bi Sjedinjene Države mogle voditi s Kinom.

Treba podsjetiti da bi se američka vojska u ovom scenariju morala suočiti s mornaricom Narodnooslobodilačke vojske Kine, koja nastavlja brzo rasti u veličini, dodavajući dodatne sposobnosti svojim površinskim flotama.

Analitičari vjeruju da bi Amerikanci pritom mogli računati na mnogo karakteristika smanjene uočljivosti ovog LRASM-a, što bi pomoglo u preživljavanju prve faze sukoba. Ipak, iznad svega je Ražin borbeni domet od 930 kilometara, koji u slučaju Super Horneta iznosi 822 kilometra, a što u sukobu povećanog intenziteta nije zanemarivo.