Izraelske obrambene snage (IDF) objavile su nedugo nakon prvog izravnog iranskog napada na Izrael da je Teheran lansirao ukupno 350 projektila i bespilotnih letjelica kao odmazdu za izraelski napad na kompleks iranskog veleposlanstva u Damasku. IDF je precizirao da su iranske bojne glave sadržavale ukupno 60 tona eksploziva raspoređenih u 120 balističkih projektila, 30 krstarećih projektila i 170 bespilotnih letjelica.

Izraelci su istaknuli i da je velika većina njih srušena prije nego što su uopće ušli u izraelski zračni prostor, kao i da su pojedini projektili lansirani s lokacija u Iraku pod kontrolom šijita te iz Jemena. Službeni Jeruzalem pak nije prijavio nikakvu ozbiljniju štetu nakon iranskog napada, a američki CNN izvijestio je da je američka mornarica oborila najmanje tri balističke rakete koristeći obrambeni sustav Aegis. Televizijska kuća Fox objavila je da je razarač USS Carney oborio najmanje tri balističke rakete, a razarač USS Arleigh Burke, oba iz istoimene klase potonjeg broda, najmanje još jednu.

Američki sustav obrane od balističkih projektila Aegis (BMD), kojim upravlja Agencija za obranu od projektila (MDA) u partnerstvu s mornaricom, sastoji se od više elemenata na moru i kopnu. On uključuje desetke razarača klase Arleigh Burke, kao i sve manji broj krstarica klase Ticonderoga, posebno konfiguriranih za podršku u BMD misijama. U kompleks su uključeni i fiksni objekti Aegis Ashore u Rumunjskoj i Poljskoj, a treća lokacija na Havajima zasad se koristi samo za testiranje.

Trenutno su primarni proturaketni presretači u sustavu Aegis rakete zemlja-zrak za presretanje balističkih projektila kratkog i srednjeg dometa tipa SM-3 i SM-6, kakve osim američke ratne mornarice koristi još jedino Japan. Uz balističke projektile, ove rakete mogu rušiti hipersonične prijetnje, ali u njihovim završnim fazama. Pored toga, oba SM-a mogu djelovati kao višenamjensko oružje za borbu protiv niza drugih zračnih ciljeva, kao i onih na površini vode i kopna. SM-6 je navodno nedavno imao svoju premijeru u operacijama u i oko Crvenog mora kako bi zaštitio komercijalne brodove od hutističkih projektila i dronova.

Prekretnica za kontroverzni razvoj

S druge strane, presretači SM-3 sposobni su djelovati na balističke projektile, uključujući interkontinentalne balističke projektile (ICBM) tijekom srednjeg dijela njihovog leta izvan Zemljine atmosfere. Djeluju na način da raketa u završnim fazama svojeg leta 'oslobodi' integrirano 'ubilačko vozilo', odnosno bojnu glavu, i potom fizički uništi metu. Koliko je poznato, presretači SM-3 su testno demonstrirali svoje sposobnosti protiv različitih razina balističkih projektila, a jedan je 2008. uspješno uništio umirovljeni američki špijunski satelit.

Nije pak poznato to da je SM-3 ranije korišten protiv stvarnih neprijateljskih prijetnji, ali se testira već desetljećima. Analitičari ocjenjuju da bi prva borbena uporaba ovog projektila bila velika prekretnica za program SM-3 jer se suočio s dugim, izazovnim, pa čak i kontroverznim razvojem. Ističu i da SM-3 može obraniti mnogo veće područje od naprednijih balističkih projektila od svog pandana SM-6, koji pogađa prijetnju u njezinoj terminalnoj fazi.

Upućeni portal The War Zone, koji je prvi ukazao na to da je na Zagreb u ožujku 2022. pao izviđački dron Tu-141 te da je najvjerojatnije lansiran iz Ukrajine, smatra da postoji nekoliko potvrda toga da su Amerikanci u zaštiti Izraela premijerno koristili SM-3. Njihovi analitičari kažu da se na objavljenim snimkama jasno vidi egzosfersko presretanje, odnosno presretanje u najvišem sloju Zemljine atmosfere. To, kako tvrde, potvrđuju 'pramenovi', a oni bi mogli biti posljedica odvajanja ubojnih vozila od ostatka presretača ili stvarnog udara u ciljani iranski projektil.

SM-3 se razvio iz provjerenog dizajna SM-2 Block IV, a koristi isti raketni pojačivač na čvrsto gorivo i raketni motor s dvostrukim potiskom za prvi i drugi stupanj leta, ali i upravljački i sustav navođenja projektila na srednjem kursu za manevriranje u atmosferi. Kako bi podržao prošireni domet egzosferskog presretanja, dodatni potisak projektila osiguran je u trećem stupnju, a sadrži i dvostruki pulsni raketni motor za ranu egzosfersku fazu leta.

Nakon pronalaska najranjivijeg dijela slijedi udar 31 kilograma TNT-a

Za pronalaženje balističkih ciljeva zaslužan je brodski radar AN/SPY-1 ili pak radar AN/TPY-2, kakav Amerikanci imaju u Izraelu i Turskoj, dok sustav Aegis izračunava najoptimalniju putanju do cilja. Raketni nosač na kruto gorivo Aerojet Mk 72 lansira SM-3 iz brodskog vertikalnog lansirnog sustava Mark 41. Projektil tada uspostavlja komunikaciju s lansirnim brodom, a nakon što pojačivač izgori, on se odvaja, dok pogon kroz atmosferu preuzima raketni motor s dvostrukim potiskom na kruto gorivo (DTRM) tipa Aerojet Mk 104.

Projektil zatim nastavlja primati informacije o srednjem kursu s lansirnog broda putem dostavljenih GPS podataka. Raketni motor trećeg stupnja (TSRM) na kruto gorivo ATK Mk 136 aktivira se nakon što dogori drugi stupanj i nosi projektil iznad atmosfere. Treba reći i da se TSRM ispaljuje pulsno i osigurava pogon za SM-3 30 sekundi do presretanja. U tom se trenutku odvaja treći stupanj, a kinetička bojna glava lakog egzosferskog projektila (LEAP) počinje tražiti metu koristeći podatke o usmjeravanju s broda za lansiranje.

U projektil je ugrađen i sustav za preusmjeravanje i kontrolu položaja (TDACS) omogućujući bojnoj glavi manevriranje u završnoj fazi presretanja. Senzori integrirani u bojnu glavu identificiraju metu, pokušavajući pronaći njezin najranjiviji dio i upravljajući do točke udara. Prilikom udara u metu, bojna glava daje 130 megadžula energije, ravne 31 kilogramu TNT-a.

Još uvijek nije poznato kakve je točno balističke projektile Iran ispalio na Izrael. Snimke sugeriraju da bi to mogle biti balističke rakete srednjeg dometa (MRBM) tipa Emad, Hejbar Šekan, Dezfula ili Gadr-110. Prema pojedinim američkim dužnosnicima, u obrani Izraela sudjelovali su i američki lovci F-15E Strike Eagle srušivši desetke iranskih bespilotnih letjelica i krstarećih projektila te djelujući kao protuzračni paravan između Irana i Izraela, a projektili su letjeli iznad Irana u sirijski i jordanski zračni prostor. Isti izvori tvrde da su pritom pomogli i palubni lovci američke mornarice, kao i britanski i jordanski lovci, a čini se da su i neke iranske rakete otkazale nakon lansiranja.