Antitijela koja tijelo stvara kao odgovor na opasne mikrobe poput SARS-CoV-2-a ključna su za obranu od bolesti. Mnoga se mogu zakačiti na patogene i pobijediti ih prije no što napadnu ranjive ljudske stanice. Antitijela mogu poslužiti i kao dokaz da je netko već bio zaražen koronavirusom SARS-CoV-2.

Iako pozitivni serološki test može puno toga reći o prošlosti, on ne može pokazati budućnost. Istraživači još uvijek ne znaju mogu li antitijela spriječiti da se netko zarazi i drugi put. Ili, ako to mogu, koliko dugo traje ta zaštita, piše Smithsonian. Istina je da imunološki odgovor, poput onog koji se može mjeriti testovima na antitijela, ne čini osobu otpornom na bolest.

'Neki misle da imunitet jamči 100-postotnu zaštitu i da se više nikad nećete zaraziti', upozorava Rachel Graham, virologinja sa Sveučilišta Sjeverne Karoline. 'Imati imunitet samo znači da vaš imunološki sustav reagira na nešto, a ne to koliko vas je spreman zaštititi.'

Dvije crte obrane

Antitijela privlače najviše pozornosti, no ona nisu jedino oružje kojim se tijelo štiti protiv napadača. Kad se patogen infiltrira u tijelo, imunološki sustav postavlja dvije crte obrane. U obranu organizma prvo staje urođeni imunološki odgovor koji napada bilo kojeg uljeza što ne nalikuje ljudskoj stanici normalnog izgleda. Slijedi sporiji, ali konkretniji adaptivni imunološki odgovor, koji tijelo prilagođava svojstvima infektivnog mikroba.

Ovaj drugi val uključuje antitijela koja su proizvele takozvane B-stanice. Neka antitijela su moćno oružje koje ograničava sposobnost mikroba da se prilijepi i uđe u stanice, dok druga jednostavno označe mikrobe ili inficirane stanice kako bi ih uništili drugi dijelovi imunološkog sustava.

'Ta neutralizirajuća antitijela potrebna su za borbu protiv većine patogena koji okužuju ljude', kaže virologinja Sallie Permar sa Sveučilišta Duke.

Iako antitijela imaju kratak životni vijek, a nestaju iz krvi nakon nekoliko tjedana ili mjeseci, imunološki sustav zadržava neke B-stanice koje ih proizvode. Ako se iste klice vrate, ove tvornice stanica okupit će veliku gomilu protutijela za vođenje drugog rata.

'No antitijela sama po sebi nisu dovoljna da zaustave infekciju', kaže Diane Griffin, imunologinja Bloombergove škole javnog zdravstva sa Sveučilišta Johns Hopkins. 'Treba vam orkestar odgovora da biste zaista bili učinkoviti.'

Nema dobre obrane bez T-stanica

Iz razgovora o imunitetu često se izostavljaju T-stanice.

'Ne možete imati sjajan odgovor na antitijela bez T-stanica', kaže Akiko Iwasaki, virologinja i imunologinja sa Sveučilišta Yale. Među nizom korisnih funkcija, T-stanice pomažu mladim B-stanicama da sazru u strojevima za proizvodnju antitijela. 'Te vam stvari uvijek idu ruku pod ruku.'

T-stanice su ujedno veliki borci. U pokušaju da zaustave širenje patogena tijelom, neke T-stanice potaknut će zaražene stanice na samouništenje. Ostali ostaju i kad opasnost mine, patrolirajući tkivima kako se klice ne bi vratile. Jedan od razloga zašto je HIV tako opasan taj je što uništava neke T-stanice u tijelu.

'Studije drugih koronavirusa, uključujući one koje uzrokuju SARS i MERS, pokazuju da T-stanice igraju sastavnu ulogu u uklanjanju bolesti', kaže Stephanie Langel, virologinja i imunologinja na Sveučilištu Duke. Vjerojatno će isto vrijediti za SARS-CoV-2.

T-stanice se često nalaze u teško dostupnim tkivima poput pluća, pa ih je teže izdvojiti i analizirati. Zbog toga malo otkriće T-stanica ima veliku ulogu u kliničkim testovima imunoloških odgovora na SARS-CoV-2.

'Za istraživače T-stanice predstavljaju bogatu riznicu znanja o tome kako se naš imunološki sustav nosi s novim koronavirusom', kaže Langel.

Antitijela nisu svemoguća

Čak i najosjetljivija laboratorijska ispitivanja imaju svoja ograničenja, a pronalazak antitijela protiv SARS-CoV-2-a nije jamstvo da će te molekule kvalitetno obraniti tijelo ili da će osoba biti zaštićena od ponovne infekcije.

Većina komercijalno dostupnih testova u čovjekovoj krvi traga za antitijelima koja mogu prepoznati spiralni protein SARS-CoV-2, molekulu koju koristi virus da se prikvači na ljudske stanice. Neke, ali ne sve, procjene mogu reći koliko protutijela čovjek proizvodi; što ih je više to bolje, moglo bi se reći.

Ali tipični testovi ne određuju jesu li protutijela neutralizirajuća. Da bi došli do tog zaključka, istraživači moraju miješati antitijela s virusima i provjeriti zaustavljaju li patogene da napadaju ljudske stanice.

Iako ne-neutralizirajuća antitijela mogu imati manje uloge u onesposobljavanju patogena, mnoga nemaju utjecaja na mikrobe. Neka čak mogu usmjeravati aktivne viruse u zdrave stanice, nehotice ubrzavajući infekciju.

'U osnovi antitijelo pomaže kopiranju virusa', kaže Permar. Ovaj je rijedak fenomen primijećen kod denge i virusa Zika.

'Zašto su antitijela toliko nedosljedna, još uvijek je misterija, dijelom i zato što laboratorijski eksperimenti ne mogu stvoriti uvjete koje ove molekule doživljavaju u tijelu', kaže Marcia Goldberg, mikrobiologinja s Harvardova sveučilišta. 'Važno je testirati to kako protutijela djeluju na ljude.'

Čak i antitijela s poznatim neutralizirajućim moćima nisu svemoćna. Donna Farber, imunologinja sa Sveučilišta Columbia koja proučava reakcije T-stanica na viruse dišnih putova, kaže da neki pacijenti s visokom razinom neutralizirajućih antitijela u krvi još uvijek podliježu Covidu-19. To je još jedan nagovještaj da su i drugi dijelovi imunološkog sustava potrebni kako bi se pobijedila ova bolest.

Osoba koja se oporavila od prvog susreta s novim patogenom kakav je SARS-CoV-2 može proći jednim od nekoliko imunoloških putova, a nijedan od njih ne vodi potpunoj zaštiti od druge infekcije.

Ne reagiraju svi isto na mikrobe

Jedna je od mogućnosti ta da imunološki sustav dobro katalogizira jedinstvena svojstava napadača. Ti će se podaci pohraniti u vojsku B- i T-stanica, a koje će krenuti u bitku ako se isti uljez ponovno pojavi. U ovom scenariju osobito važnu ulogu imaju B-stanice jer će sekvencirati i onemogućiti patogen prije nego što dobije priliku ući u stanicu domaćina, kaže Iwasaki.

Ovaj sterilizirajući imunitet čini ljude uglavnom otpornima na ponovnu infekciju. Tijelo može pobuditi ovu reakciju kao odgovor na mikrobe poput virusa koji uzrokuje ospice.

No ne potiču svi patogeni tako snažan odgovor i ne reagiraju svi na isti način na mikrobe. Drugi pokušaj razmnožavanja može izazvati samo blage simptome, ili nikakve, prije nego što se tijelo očisti. Osoba možda nikad neće primijetiti povratak klica. Ipak, čak i privremeni susret čovjeka i mikroba može stvoriti kanal za prijenos, omogućujući patogenu skok u drugu osobu.

Ponekad, ali rijetko, pacijenti mogu osjetiti simptome nalik ili još težima od onih kad se njihovo tijelo susrelo s patogenom.

'To ne znači da su ljudi osuđeni na vječno ponavljanje iste bolesti', kaže Allison Roder, virologinja sa Sveučilišta u New Yorku. Čak i djelomična zaštita imunološkog sustava smanjit će količinu patogena u čovjekovu tijelu i vjerojatnost njegova prenošenja.

Nijedno od tih zaštitnih stanja nije nužno trajno niti se ona međusobno isključuju. Neki imunitet na patogen može opadati tijekom mjeseci ili godina i na kraju se spusti ispod praga koji će ih braniti od bolesti. Istraživači još ne znaju hoće li to biti slučaj za SARS-CoV-2.

Rana ispitivanja na ljudima i životinjama sugeriraju to da je izlaganje SARS-CoV-2-u naišlo na snažan imunološki odgovor. No to ne znači da je došlo vrijeme za opuštanje. Opreza nikad dosta.