Inicijativu za Kosinj pokrenuo je Odsjek za povijest, a podržali su ga odsjeci za arheologiju, kroatistiku, povijest umjetnosti, etnologiju i kulturnu antropologiju i te romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u povodu izgradnje hidroelektrane Kosinj.

Ta bi hidroelektrana, kaže se, potopila dio Kosinjske doline, nepovratno razorila nekoliko naselja, raselila preostalo stanovništvo i uništila materijalnu kulturno-povijesnu, posebice sakralnu baštinu ovog dijela zapadne Like, koja je od iznimne nacionalne vrijednosti.

Područje Kosinjske doline s pripadajućim naseljima, Gornji Kosinj, Kosinjski Bakovac, Mlakva, Krš, Lipovo Polje i Donji Kosinj, bogato je kulturno-povijesnim lokalitetima u rasponu od prethistorijskog do modernog razdoblja te je bez pretjerivanja zavrijedilo naziv "kolijevke hrvatske kulture", barem u ličkom regionalnom kontekstu.

Dosada je poznato ukupno 35 arheoloških lokaliteta, od kojih većina još nije istražena. Probna arheološka istraživanja koja su provođena pokazala su kontinuitet naseljavanja ovoga kraja od prapovijesti do novoga vijeka, a iznimno velik potencijal nagovještava razdoblje srednjega i ranoga novog vijeka, kada je kosinjski kraj bio gusto naseljen.

Ovo je razdoblje na kosinjskome području zasad nedovoljno poznato, no, s obzirom na broj potvrđenih arheoloških lokaliteta, daljnja bi istraživanja nesumnjivo iznjedrila nove podatke o povijesti Kosinja.

Jedno od starijih pisanih povijesnih svjedočanstava iz kontinentalne Hrvatske potječe upravo s ovog područja (latinski epigraf iz Lomske dulibe na Velebitu iz I. stoljeća), a 90-ih godina XVII. stoljeća bila je u Senjskoj biskupiji još živa tradicija o Kosinju kao mjestu gdje su se nekad, koncem XV. stoljeća, tiskali glagoljski brevijari.

Upravo činjenica da je u Kosinju postojala prva poznata tiskara u Hrvatskoj govori o važnosti ovoga kraja tijekom srednjovjekovnog i ranog novovjekovnog razdoblja.

Dio važnih povijesnih lokaliteta našao bi se pod vodom budućeg akumulacijskog jezera, dok je dio već potopljena 1971. godine izgradnjom brane Kruščica za potrebe HE Senj.

U izjavi se zatim objašnjavaju razdoblje kad je taj kraj bio granica Osmanskog Carstva i Habsburške Monarhije koje je ostavilo bogatu etnografsku i dijalektalnu baštine iz ranomodernog razdoblja (rimokatolici-pravoslavci, štokavci-čakavci, Kranjci-Bunjevci-Vlasi), pa bi današnje raseljavanje Kosinjske doline značilo možda i njezin konačan nestanak.

Osobito je važno vojnokrajiško razdoblje sa školama, crkvama i mostovima, a nakon demilitarizacije Vojne Krajine Kosinj je bio središte općine koja je imala gotovo 8000 stanovnika.

Prema posljednjem popisu iz 2021. na tom području ostalo je živjeti svega 603 osobe. S depopulacijom koja je u cijeloj Hrvatskoj već poprimila katastrofalne razmjere Lika je suočena već duže vrijeme, izravno trpeći sve negativne posljedice takvih suvremenih tendencija, kako egzistencijalno tako i identitetski. Takvi negativni procesi u izravnoj su opreci s razvojnim potencijalnima ovog prostora, koji predstavljaju realnu osnovu za gospodarsku, demografsku i svaku drugu revitalizaciju, a što u konačnici potvrđuju i Prostorni planovi uređenja Općine Perušić, ističe se.