Za vrijeme svoje višednevne južnoameričke turneje u čijem sklopu će, pored Argentine, još posjetiti Čile i Brazil, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović sastala se s pripadnicima hrvatskih zajednica u Argentini, a tijekom prijema u njezinu čast govorom se obratio Tomislav Frković, predsjednik Međudruštvenog odbora hrvatskih udruga i ustanova Republike Argentine. Frković je, inače, unuk ministra šumarstva i rudarstva za doba NDH Ivice Frkovića, a njegovo pismo te pjesmu dobrodošlice donosimo u cijelosti:

'Poštovana gospođo Kolinda Grabar-Kitarović,

Predsjednica Republike Hrvatske

Kao predsjednika Međudruštvenog odbora hrvatskih udruga i ustanova Republike Argentine zapala me je ove noći velika čast da Vam, u ime brojne zajednice Hrvata i njihovih potomaka, zaželim iskrenu i srdačnu dobrodošlicu.

Svi smo mi ponosni i sretni što pripadamo narodu koji je, nakon tolikih godina sužanjstva, prvenstveno zahvaljujući nevjerojatnoj hrabrosti i rodoljublju svojih sinova te mudrom i vještom vodstvu dr. Tuđmana, izvojevao svoju slobodu, pobijedivši u oslobodilačkom domovinskom ratu svoja tri glavna neprijatelja: jugoslavenstvo, boljševizam i velikosrpski imperijalizam.

No, nažalost, nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana, njegovi nasljednici Stjepan Mesić i Ivo Josipović, kao izvorni predstavnici jugoslavenske ideologije, gotovo su poništili rezultate suverenističke politike dr. Tuđmana i teško opteretili hrvatsku budućnost.

Vašim izborom, Gospođo predsjednice, hrvatski narod je vratio vjeru u sebe i svoju budućnost.

Vjerujem da ćete, unatoč teškom nasljeđu vaših dvaju prethodnika, i svim objektivnim poteškoćama s kojima se danas kao narod i država suočavamo, uspjeti – uz potporu domovinskih i izvandomovinskih Hrvata – vratiti Hrvatsku na suverenističku politiku dr. Tuđmana u današnjim okolnostima.

U tom smislu neće Vam nedostajati potpora hrvatske zajednice u Argentini niti, uvjeren sam, cijele izvandomovinske Hrvatske.

Imajući u vidu suverenističku politiku, potrebno je promijeniti Izvorišne osnove Ustava RH, jer nije istina da su temelji suvremene hrvatske države odluke ZAVNOH-a (1943-e.), Ustav Narodne Republike Hrvatske (1947-e) i ustavi Socijalističke Republike Hrvatske (1963-e i 1990-e.).

Nije istina da je glavni temelj suvremene hrvatske države političko djelovanje maršala Josipa Broza Tita, Saveza Komunista Jugoslavije i politička baština Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. To je bio glavni temelj Jugoslavije, od koje se RH osamostalila pobjedom u Domovinskom ratu.

Takvoj ideološkoj preambuli, koja hrvatski narod, i danas, dijeli na pobjednike i poražene nije mjesto u hrvatskom Ustavu.

Umjesto da se Ustavom osigura neutralnost države prema sukobima iz prošlosti i da se zauvijek prevladaju stare podjele, ovom je preambulom jugoslavensko političko-ideološko tumačenje novije hrvatske povijesti legalizirano, te je postalo službenim stajalištem RH, kojim se svi neistomišljenici diskriminiraju i na stručnom i na političkom planu.

Do pomirbe nekada sučeljenih strana hrvatskog naroda nije nikada došlo zbog izvorišnih osnova, a do pomirbe novih naraštaja došlo je tijekom prvih deset godina voljom samih branitelja u Domovinskom ratu.

Stoga bez ikakve dvojbe treba u novoj preambuli Ustava suvremene hrvatske države stajati istina: da je Domovinski rat glavni temelj suvremene hrvatske države. Očekujemo da ćete i to podržati.

Nemoguće je zatvoriti oči pred tužnom činjenicom da je počam od smrti dr. Tuđmana, pa sve do Vašeg dolaska na predsjedničku dužnost, snažna povezanost Domovine i izvandomovinskih Hrvata bila namjerno, sistematski i uvelike oslabljena.

Kako je moguće da je broj članova Hrvatskog Sabora koji predstavlja Hrvate u iseljeništvu smanjen s 12 na samo 3, posebice imajući u vidu da Hrvata i njihovih potomaka (dakle potencijalnih hrvatskih državljana) ima preko dva milijuna, ne uzevši pritom u obzir najnoviji val iseljeništva.

Istovremeno se upravo tetoši srpsku manjinu ne zahtijevajući pritom ista prava za hrvatsku manjinu u Srbiji. Broj njenih zastupnika u Hrvatskom saboru gotovo je dvostruko veći od predstavnika vandomovinskih Hrvata, iako je broj članova srpske manjine više nego deseterostruko manji.

Mi ne živimo u Hrvatskoj, ali živimo ZA HRVATSKU

I zato, na koncu, želim podijeliti s Vama i sa svima prisutnima riječi jedne prekrasne pjesme, koju uvijek šapućem samom sebi, kadgod moja dušaosjeti nutarnju bol, jer sam tjelesno udaljen od domovine mojih pradjedova.

Siguran sam da su Vam riječi de pjesme poznate, a one glase:

'HRVATSKA

Ni brda nisu,

Ni doline, ni rijeke, ni more,

Ni oblaci nisu,

Ni kiša ni snijeg nije moja Hrvatska

Jer hrvatska nije zemlja, kamen, voda,

Hrvatska je riječ koju naučih od majke (djeda)

I ono u riječi mnogo dublje od riječi,

I ono dublje s hrvatskom me veže,

S Hrvatskom Hrvata,

S patnjama njinin,

Sa smijehom i nadom,

S ljudima me veže,

Te kao Hrvat brat sam sviju ljudi

I kud god idem samnom je

HRVATSKA'

Štovana Predsjednica:

Još jednoć Vam hvala, što ste nas posjetili, hvala Vam što nas niste zaboravili!

Prenesite našoj braći u Domovini da i nadalje nastavljamo ljubiti Lijepu Našu unatoč daljine.

Draga gospođo!

Neka Vas svevišnji Bog i Kraljica Hrvata, Djevica Marija štite i vode u plemenitoj i teškoj dužnosti upravljanja sudbinom našeg hrabrog i patničkog hrvatskog naroda i neka Vam dadu mudrost, snagu i hrabrost potrebne na putu prema Slobodi, Istini i Pravdi.'