Spomenički kompleks na Petrovoj gori izgrađen je u vrijeme socijalizma, kao spomenik antifašizmu i NOB-u, a devastiran je ponajviše zadnjih nekoliko godina. Naime, skupljači sekundarnih sirovina odnijeli su sve što su mogli ponijeti, a monumentalna građevina, prirodno, uslijed ljudskog nemara i sama po sebi propada. Za obnovu je, ako do nje ikad dođe, potrebno ogromno ulaganje, a možda se rješenje nađe ako dospije pod zaštitu UNESCO-a.

U Hrvatskoj je prilično potiho prošla vijest o inicijativi hrvatskog veleposlanika u Francuskoj i našeg stalnog predstavnika u UNESCO-u dr. Ive Goldsteina da se značajni spomenici antifašističkoj borbi na prostoru zemalja bivše Jugoslavije nađu pod zaštitom ovog visokog međunarodnog tijela budući da među spomenicima koji su se počeli graditi od sredine 60-ih do osamdesetih ima djela vrhunskih umjetnika koji su antologijske i svjetske vrijednosti. No bez obzira na univerzalnu vrijednost tih umjetničkih spomenika NOB-a, koji se upravo po apstraktnosti i grandioznosti razlikuju od drugih antifašističkih spomenika, što često primjećuju i stranci, nagriza ih vrijeme, mnogi su namjerno devastirani, a neki čak i minirani poput Bakićeva Spomenika pobjedi naroda Slavonije iz 1968. u mjestu Kamenska kod Požege.

Monumentalni radovi, poput Spomenika revolucije u Podgariću kipara svjetskog formata Dušana Džamonje i remek-djelo na Petrovoj gori Vojina Bakića mogli bi biti turistički mamac i doprinijeti oživljavanju osiromašenog gospodarstva. No pitanje je zašto su gurnuti pod tepih, umjesto da ih turistički valoriziramo?

Za izgradnju 37 metara visokog spomenika, svečano otvorenog 1981. bilo je utrošeno oko osam tisuća kubika betona te tisuću tona željeza i ogromno čelika pa je po nekim izračunima današnja vrijednost tadašnje izgradnje preko pet milijuna eura, a procjenjuje se da bi za obnovu kompleksa trebalo uložiti oko 150 milijuna eura. Za malu općinu Vojnić, koja je više puta tražila da joj se dodijeli spomenički kompleks na brigu i korištenje, to je prekrupan zahvat, no s obzirom na to da je Hrvatska od srpnja u EU-u, nekih ideja ima i da bi se novac za obnovu mogao iznaći kroz fondove EU-a.

Aneta Lalić, voditeljica Odjela kulture u SNV-u, smatra da je potrebna integralna obnova spomenika, što ne mora biti isključivo obnova stanja iz '81., no tako da je u skladu s održivim razvojem kraja, a ideja da bi se antifašistička spomenička baština mogla obnoviti, zaštiti i turistički valorizirati, osim ogromnog ulaganja, sprečavaju i 'birokratske sitnice'.

Tu su i neraščišćeni imovinsko-pravni odnosi budući da je spomenik na granici triju općina i dviju županija, odnosno područje na kojem se nalazi vrh Veliki Petrovac dijele općine Vojnić, Gvozd i Topusko te se dodiruju Karlovačka i Sisačko-moslavačka županija, što onemogućuje ozbiljniju obnovu spomenika. Naime, za dobivanje građevinske dozvole moralo bi se znati tko je vlasnik, a to bi iziskivalo ne samo rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, nego i izmjene prostornih planova.

Sve u svemu, 37-metarski Bakićev spomenik antifašizmu, kipara europskog formata, danas služi tek kao 'nosač' antena i odašiljača, a kako zaključuje nekadašnji ministar turizma Ivan Herak, kojeg smo pitali za mišljenje o partizanskoj spomeničkoj baštini, taj i slični spomenici antifašizma antologijske vrijednosti mogli bi se iskoristiti za 'glancanje imidža' Hrvatske i privlačenje turista.