Je li izmjenom zakona GMO na mala vrata propušten u Hrvatsku?

Upravo suprotno, prihvaćanjem izmjena ovog zakona svim članicama EU-a daje se pravo da zabrane uzgoj GM biljaka na svom području bez ikakve znanstvene argumentacije, što do sada nije bilo moguće. Naravno, treba biti svjestan toga da se ovo odnosi samo na uzgoj GM biljaka, a ostalo ostaje po starom. Iako kod nas zapravo sve ostaje po starom jer se zbog negativne kampanje protiv GMO-a u Hrvatskoj ni do sada nisu uzgajale GM biljke u komercijalne svrhe.

Zašto postoji takav strah od GMO-a?

Ljudi se boje GMO-a jer su godinama bili izloženi zastrašivanju neistinama i poluistinama o tome, a te poluinformacije su širile interesne skupine koje su na ovaj ili onaj način zarađivale od uzgoja biljaka ili proizvodnje sjemena koji nisu genetski modificirani. U cilju smanjivanja straha od GMO-a ljudima bi trebalo objasniti kako su nastale takozvane prirodne biljke koje nas prehranjuju. Naime takozvano prirodno ili klasično oplemenjivanje biljaka uključuje korištenje kemijskih mutagena i zračenja koji oštećuju DNA (genetski materijal) i tako uzrokuju mutacije (promjene u genetskom materijalu), zbog čega biljka dobije neko novo svojstvo – npr. rezistenciju na neki herbicid, veći plod i slično. Osim toga, klasično oplemenjivanje uključuje fuziju (spajanje) stanica različitih vrsta biljaka. Dakle i ovim postupcima mijenja se genetski materijal, ali prema Zakonu o GMO-u, ovo nisu GMO-i i stoga ih bez ikakvog straha svakodnevno jedemo.

Je li genetski modificirana hrana štetna za ljude?

O tome se puno govorilo i polemiziralo prethodnih godina i danas je potpuno jasno da GM hrana za naše zdravlje nije štetnija od ostale hrane. Upravo suprotno, GM hrana prolazi rigorozne kontrole i stoga je zapravo najsigurnija hrana na tržištu.

Može li se ljudima izmijeniti genetska slika ako konzumiraju genetski modificiranu hranu?

Ovo pitanje na prvi pogled je smiješno, ali ekstremni protivnici GMO-a u medije (osobito na internet) šalju ovakve poruke: ako jedete neku GM biljku koja ima gen ribe, onda će vam narasti škrge, naravno potpuno ćete se pretvoriti u ribu ako slučajno pojedete GM lososa. Svatko razuman će si sada postaviti pitanje: zašto se ne pretvorim u ribu ako jedem običnu ribu? Naravno, nema logičnog odgovora. Jedino što inteligentni laik može zaključiti jest da samo GM organizmi imaju gene, a ostali ne – i tako se narod educira na internetu, nadam se neuspješno, ali…

Zašto se radi genetska modifikacija?

Zato što želimo da nam neki organizam bude bolji, npr. zato da jabuka ima veće i ukusnije plodove ili zato da nam neka bakterija proizvodi inzulin i da ga ne moramo izolirati iz svinja jer inzulin iz svinja kod dijela dijabetičara izazva alergijsku reakciju... Dakle zato da bolje i ugodnije živimo.

Kako se konkretno provodi genetska modifikacija?

Genetska modifikacija može se postići na dva načina: klasičnim metodama, uglavnom nasumičnom mutagenezom (objašnjeno gore u tekstu) pa takav organizam ne nazivamo GMO i ne podliježe Zakonu o GMO-u ili metodama genetskog inženjerstva. Ukratko, genetskim inženjerstvom to se radi tako da je polazni materijal organizam (biljka) koji je već u upotrebi pa se u postojećem genomu te biljke napravi točno određena promjena – najčešće dodavanje jednog ili nekoliko gena koji će joj dati novo, poželjno svojstvo. Potom takva biljka (sada GMO i po zakonu) ide na detaljne i rigorozne analize koje trebaju pokazati da se po svim dostupnim mjerljivim podacima od početne biljke razlikuje samo po ovom novom svojstvu. Ako biljka ne zadovolji ovom zahtjevu, neće biti komercijalno dostupna.

Je li nektarina modificirana?

Na ovo pitanje je najbolje odgovoriti: svi smo mi modificirani – i to je zapravo istina. Zato što se ovdje pod pojmom modifikacija podrazumijeva genetska promjena, a to je mutacija i one se događaju u svim organizmima – tako smo i evoluirali do ove razine da možemo istraživati molekularne mehanizme evolucije i proizvoditi GMO. No da se vratimo na pitanje, nektarina nije, kao što se ponegdje može naći, križanac breskve i šljive niti GM breskva, nego je to samo breskva kojoj je zbog mutacije inaktiviran jedan od gena odgovornih za dlakavost kore.

Treba li više herbicida za GM usjeve od običnih?

Dobro je da smo konačno ustanovili to da se i na 'običnim' usjevima koriste herbicidi. Inače, protivnici GMO-a to svojstvo, naravno, pripisuju samo GM usjevima. Herbicida treba dodati što manje, ali ipak dovoljno da spriječi rast korova. Što se tiče štetnosti herbicida za okolinu, na to utječe količina, ali i sama vrsta herbicida koja se koristi. Postoje brojne studije koje se time bave i mnoge su pokazale da je herbicid koji se koristi na GM usjevima manje štetan za okoliš od onih drugih. Zapravo, prava je istina da se taj herbicid širokog spektra koristio i na ostalim usjevima jer je proizveden prije nego što su postojale GM biljke. Osim toga, ovaj herbicid, koji se može naći pod različitim komercijalnim nazivima, koristi se i za sprječavanje rasta biljaka u odvodnim kanalima i primjerice na tračnicama da bismo se mi lijepo mogli voziti vlakovima.

Imaju li genetski modificirani usjevi bolji prinos?

Prinos biljaka ne ovisi o genetskoj modifikaciji, nego o brojnim drugim čimbenicima kao što su sorta, sastav tla, klimatske prilike i neprilike itd. Međutim, ako se na usjevima koristi herbicid širokog spektra, onda se ostvaruju određene uštede na manjoj potrebi za obradom tla, uklanjanju korova, radnoj snazi i mehanizaciji. Neki čak smatraju da je zbog manje potrebe za mehanizacijom veći pozitivni učinak na smanjenju ispuštanja stakleničkih plinova, nego na uštedi na gorivu. Stvari očito treba sagledavati s različitih strana.

Koja se kultura najčešće modificira?

Na tržištu je najveći udio genetski modificirane soje, kukuruza, pamuka i repice.

Je li GM hrana jeftinija?

To ćemo doznati kad je budemo mogli kupiti na policama u našim trgovinama. No u Hrvatskoj vlada fama (barem u medijima) da je sve što je jeftino i nije hrvatsko jako loše i nekvalitetno. Svi ti proizvodi očito zadovoljavaju potrebne norme za stavljanje na tržište, a mi se moramo zapitati zašto naši proizvodi nisu konkurentni. Da, mislim da kad bi na našim policama osvanula GM-hrana da bi bila jeftinija.

Je li Hrvatska GMO free, kao što se hvale političari?

Ne znam znaju li ljudi što znači taj pojam. Radi se o tome da se na području RH ne uzgajaju GM usjevi. Međutim dobro je da RH nije GMO free u pravom smislu te riječi jer se GMO koristi u biološkim i biomedicinskim znanstvenim istraživanjima, proizvodnji antibiotika, cjepiva itd.

Jesu li u Hrvatskoj dozvoljeni genetski modificirani prehrambeni proizvodi?

Ovo pitanje dodiruje dvije teme, a to su označavanje GM proizvoda i aditivi u hrani. Prema Zakonu o GMO-u, neki proizvod se mora označiti kao GM ako sadrži više od 0,9 posto GMO-a. Ovim naravno ne mogu biti zadovoljni oni koji iz bilo kojeg razloga ne žele jesti GMO, ali ima i jednu pozitivnu konotaciju za GMO. Naime ovo jasno govori da GMO nije štetan za ljudsko zdravlje ako ga smijemo jesti u količini do skoro jedan posto, a to uopće nije malo. Što se tiče druge teme, tijekom procesa proizvodnje i u gotove prehrambene proizvode dodaju se takozvani aditivi koji su vrlo često proizvedeni u GMO, ali se oni deklariraju kao aditivi i takva hrana se ne deklarira kao GM-hrana. I za to zapravo nema ni razloga jer su to visoko pročišćene tvari koje se ne razlikuju od onih dobivenih na neki drugi način, a proizvode se kao GMO jer je to daleko jeftinije i moguće je proizvesti dovoljne količine. Međutim, prema Zakonu o GMO-u, GM proizvod je nešto što se sastoji i/ili sadrži dijelove GMO-a i/ili sadrži proizvode od GMO-a. Dakle hrana s aditivima proizvedenim kao GMO zapravo je GM hrana, ali se, opet prema zakonu, tako ne deklarira. Zašto? Zato što bi ukidanje aditiva ili njihova proizvodnja bez GMO-a značajno povećali cijenu i dostupnost hrane, a smanjile bi i trajnost i kvaliteta i bila bi nam manje fina. Dakle na pitanje jedemo li već GM hranu odgovor je: prema zakonu ne, ali zapravo da, i kao što sam gore već odgovorio, za to se ne moramo brinuti – postoje realne opasnosti koje nas vrebaju.

Zašto je uzgoj genetski modificiranih organizama razvijen svugdje u svijetu osim u Europi, u kojoj među članicama Europske unije postoji velik otpor?

Zapravo se GM usjevi uzgajaju i u nekim državama Unije, primjerice u Španjolskoj. Moje je mišljenje da većina članica EU-a sprečava uzgoj GM usjeva jer tako štite vlastitu proizvodnju i tržište, a isto postupa i RH. S druge strane, iste te države uvoze GM soju kao hranu za životinje umjesto da je sami uzgajaju – čudni smo mi Europljani. Tko zna, kad Hrvatska ne bi bila GMO free, možda bismo manja sredstva ulagali u poticaje za poljoprivredu.