U takvoj situaciji, jedino što se može prognozirati je nastavak kolapsa obrazovanja, a za njim i gospodarstva, pravnog poretka, društvene svijesti, a nakon svega toga i društva u cjelini, upozorava u izvješću objavljenom povodom početka nove školske godine, vodstvo udruge Nastavnici organizirano

U tekstu se ukratko analizira stanje hrvatskog školstva te iznosi prognoza njegova budućeg razvoja, kao i preporuke za poboljšanje stanja.

Jedna od važnijih ocjena koje se iznose jest zaključak da kriza kroz koju hrvatska država i društvo prolaze već četvrt stoljeća neće i ne može prestati bez da se obrati pažnja na školstvo koje je u Hrvatskoj sustavno zanemareno proteklih desetljeća.

Nesposobnost, neprofesionalnost, nezainteresiranost, korupcija i politizacija na apsolutno svim razinama sustava doprinose potpunom kolapsu koji se proteklih godina ubrzava, a posljedice za Hrvatsku mogu biti katastrofalne. Vrlo nizak stupanj društvenog prioriteta uzrokuje katastrofalno niska ulaganja i nebrigu, a vlast, kako na državnoj, tako i na lokalnim razinama, uglavnom koristi ovaj sektor za postizanje političkih bodova.

Na dnu smo i tonemo

Objektivni pokazatelji govore da je obrazovanje u Hrvatskoj, ako se uspoređuje s ostalim europskim zemljama, na samom dnu ljestvice po gotovo svim kriterijima; to uključuje i ostale zemlje proizišle iz SFR Jugoslavije od kojih je u nekima situacija očekivano lošija nego u Hrvatskoj, ali sa iznenađujućim pomacima prema naprijed što govori da bi Hrvatska, u usporedbi s njima, uskoro mogla potonuti još dublje.

Negativna selekcija i potpuno neprofesionalan sustav inspekcije proizveli su pasivnu i šutljivu većinu koja najčešće posao koji bi trebao biti iznimno kreativan radi rutinski. Također, pravila i propisi koji se proizvode u nadležnim institucijama od školstva su napravili sprdnju i postigli da ga se čak ni u ustanovama koje ga čine ne shvaća ozbiljno.

Činjenica da je Hrvatska objektivno na europskom začelju što se tiče obrazovanja istovremeno je i uzrok i posljedica ovakvog stanja. Presijecanje tog zatvorenog kruga u interesu je svih građana, uključujući i one koji ni na koji način ne koriste usluge sustava, ali zato koriste usluge radnika i stručnjaka koji su iz tog i takvog sustava proizašli.

Hrvatski obrazovni sustav, upozoravaju nastavnici.org, karakteriziraju tri ključne osobine: birokratiziranost kroz mnogo propisa koji su sami sebi svrha, neefikasnost koja se očituje u rezultatima koji su daleko ispod onoga što bi se očekivalo s obzirom na uloženi trud, vrijeme i resurse te zastarjelost koja se vidi u neprilagođenosti metoda i legislative aktualnom vremenu, tj. promjenama koje su se dogodile u nekoliko proteklih desetljeća.

Analiza situacije

Analizirajući trenutačno materijalno stanje u školstvu, udruga ističe da su naša izdvajanja među najslabijima u Europi što se odražava na opremljenost škola te niska primanja i nemotiviranost nastavnika.

U kadrovsko-organizacijskom smislu sustav obrazovanja prožet je nesposobnošću i korupcijom na  svim razinama, a postupanje nezanemarivog broja ravnatelja graniči s kriminalom, dok u nekim slučajevima tu granicu i prelazi.

Stanje nije bolje ni u zakonodavstvu, tvrde nastavnici.org. Birokratski propisi koji nemaju svoje uporište u bilo kakvim pedagoškim standardima, a još manje u zdravorazumskim načelima te realnom svijetu postaju pravila kojih se jednako tako birokratski raspoloženi dužnosnici najčešće ravnatelji i inspektori, ali vrlo često i savjetnici, pa i sami nastavnici - drže kao pijani plota, jednostavno zato jer je tako 'propisano'.

Dosadašnji pokušaji 'reforme' bili su stihijski i samo su pogoršali stvar, što zbog nestručnosti i nesposobnosti, što zbog toga što su pojedine struke preko školskih programa propagirale i nastavljaju propagirati svoje partikularne fahovske interese.

Prognoza budućnosti: kolaps

S obzirom na to da je jedino obrazovanje ključ ustrajnog napretka, kažu u priopćenju nastavnici.org, nije realno očekivati da će Hrvatska ikad izaći iz opće društveno-ekonomske krize. Obrazovni sustav može se strateški izmijeniti samo s vrha, a situacija u politici i upravljanju državom je takva da se uz pojam 'prosvjeta' već jako dugo veže sintagma 'zadnja rupa na svirali'. Umjesto temeljnom obrazovanju, disproporcionalno velika pozornost daje se pitanjima poput Haaga, ćirilice, vjeronauka, ustaša i partizana i ostalih kvazipolitičkih opcija. U takvoj situaciji jedino što se može prognozirati jest nastavak kolapsa obrazovanja, a za njim i gospodarstva, pravnog poretka, društvene svijesti te društva u cjelini.

Tri preporuke za rješenja

Udruga daje tri ključne preporuke za rješavanje opasne situacije.

Kao prvo, učitelji i nastavnici moraju postati odgovorniji i zainteresiraniji za stvari koje
ne spadaju u njihov neposredan djelokrug posla. Uz to bi trebali pokazati i više građanske hrabrosti i samoorganizacije, jer u sustavu do kraja zaraženom korupcijom stvari se neće riješiti same od sebe, osobito ne ako je reakcija na kršenja prava - šutnja.

Kao drugo, prosvjetne vlasti, kao najodgovornije za funkcioniranje sustava, moraju donijeti,
a, u još većem broju slučajeva, ukinuti - cijeli niz mjera kako bi se pravna regulativa odblokirala te uklonila birokratiziranost i nemuštost postojećih propisa.

I, treće, politički vrh(ovi) i cijelo društvo moraju postati svjesni važnosti općeg i temeljnog obrazovanja u odnosu na visoko i specijalističko. Treba postati svjestan da se problemi u obrazovanju ne tiču samo roditelja i njihove djece, nego svih građana koji su prisiljeni koristiti usluge radnika i stručnjaka koji iz takvog obrazovnog sustava proizlaze i da loše obrazovanje dugoročno i kontinuirano pogađa svakog člana društva.

Cijelo priopćenje pogledajte na ovom linku