Bogatstvo geostrategijske futurologije Domazeta Loše još jednom je došlo do izražaja prilikom njegova gostovanja u popularnom HTV-ovu talk-showu 'Nedjeljom u 2'. No unatoč svom nevjerojatnom talentu predviđanja događaja, umirovljeni admiral, čini se, ipak nije na vrijeme namirisao val promjena koji je vodio prema raspadu Jugoslavije, već je do zadnjega dana bio na važnim funkcijama u JNA. Umjesto da je svoje strateško vojno znanje ugrađivao u temelje Zbora narodne garde, Lošo je u Beogradu (ljeto, 1991. godine) pohađao Ratnu školu JNA, vojske koja se uvelike pripremala za ratne pohode po Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini.

Gotovo u rangu urnebesnih učeničkih izgovora zbog izostanka ili kašnjenja na školski sat, Lošo je svoje kašnjenje u napuštanju neprijateljske JNA opravdao stomatološkim razlozima. Rekao je, naime, da je tada bio primoran vrijeme provoditi sa zubarima Vojno-medicinske akademije (VMA) čekajući da mu naprave zubalo po mjeri.

Izuzev te domovinski neosviještene beogradske epizode koju bi naš umirovljeni admiral sigurno gurnuo u duboki zaborav, ima Davor Domazet Lošo iza sebe još jednu neugodnu prispodobu iz jugoslavensko-armijskog perioda, kada je pomogao sankcionirati kolegu iz Hrvatske zbog – hrvatskog nacionalizma. Stoga upravo ta epizoda grotesknim čini njegov današnji lov na Jugoslavene - za koje tvrdi da predstavljaju najveći politički problem u Hrvatskoj.

U svojoj knjizi 'Sve moje bitke' pokojni general Janko Bobetko o Loši je napisao: 'Njegovo ponašanje nije ponašanje ljudi čistog karaktera.' To su riječi koje sugeriraju da Lošo danas lovi Jugoslavene kako bi okajao svoju 'jugolojalističku' prošlost.

Umirovljeni kapetan HV-a Kuzma Pecotić 2000. godine u razgovoru za Feral Tribune obznanio je da je u travnju 1991. pred Vojnim disciplinskim sudom JNA, Domazet bio svjedok optužbe u procesu koji se protiv Pecotića vodio zbog iskazivanja hrvatskog nacionalizma.

Pecotić je otkrio da se s problemima suočio kada je na jednom predavanju u elitnoj Ratnoj školi JNA u Beogradu ustvrdio da će odbiti zapovijed o izlasku vojske na ulicu u slučaju stvaranja konfederacije ili raspada zemlje. Također se našao u problemu kad je odbio za diplomski rad uzeti temu 'Ratna mornarica do 2010.', s obrazloženjem da ne zna kako će Jugoslavija tada izgledati, te je stalno upozoravao na antihrvatsko raspoloženje vojnog vrha. Negdje u to vrijeme, prisjetio se Pecotić, Domazet je postao članom Saveza komunista - Pokreta za Jugoslaviju, u kojem su bili najtvrđi pripadnici vojne vrhuške.

Vrhunac Pecotićeva konflikta s JNA dogodio se na jednoj večeri za polaznike Škole, kada je osporio mišljenje pukovnika Aleksandra Dimitrijevića oko procjena o uzrocima i raspletu krize u Jugoslaviji. Nedugo nakon toga, nakon što se s kraćeg odmora vratio u Beograd, Domazet ga je, ustvrdio je Pecotić, pitao ostaje li pri svojim riječima te ga upozorio da se protiv njega priprema tužba.

Otkud je Domazet znao taj podatak, nikad nije doznao, ali se predviđanje pokazalo točnim. Pecotić se suočio s disciplinskim postupkom gdje su se kao svjedoci pismeno očitovali Domazet Lošo i pokojni general HV-a Karl Gorinšek. 'Suđenje' je na koncu rezultirao izbacivanjem Kuzme Pecotića iz Škole.

'Na promociji u Ratnoj školi 5. srpnja 1991, kad je Domazet zaslugom Petra Šimca i Imre Agotića već bio u HV-u, Blagoje Adžić imenovao je Domazeta prvim čovjekom obavještajne službe u Vojnopomorskoj oblasti, što se sigurno ne bi dogodilo da je pisao nešto u moju korist', ocijenio je Pecotić za Feral Tribune.

Objasnio je da je kasnije u HV-u usko surađivao s Domazetom te da beogradsku epizodu nikada nisu spominjali.
Pecotić je isticao kako je čekao da se Domazet prvi izjasni o njoj, ali nije. Za razliku od njega, drugi svjedok Gorinšek je Pecotiću, prema njegovim riječima, otkrio što je napisao u svome iskazu pa je zaključio da mu takav iskaz nije mogao nauditi.

Kuzma Pecotić je svoju karijeru u Glavnom stožeru HRM-a okončao u siječnju 1996. umirovljenjem u 49. godini života. Navodno zbog njegova nepristajanja uz tadašnju vladajuću politiku.