Izvođenje radova na Ogrlicama, na toku rijeke Krke nizvodno od Roškog slapa, naručila je Javna ustanova Nacionalni park Krka, inače zadužena za upravljanje ovim zaštićenim područjem izvorne prirode. Stupovi promjera od 23 do 60 centimetara ukopani su 1,2 metra u sedrene barijere Ogrlica, koje nastaju taloženjem kristalića kalcijeva karbonata u posebnim prirodnim uvjetima, što je proces koji se događa i mjeri u tisućama godina. Ovaj je fenomen jedan od razloga zaštite nacionalnog parka proglašenog 1985. godine.

U projektnoj dokumentaciji u kolovozu 2004. godine Dom-konzalting iz Šibenika upozorio je da je ona namijenjena ishođenju lokacijske dozvole. Međutim, Vlatka Đurković, tadašnja pomoćnica ministrice graditeljstva i prostornog uređenja, ocijenila je upravo suprotno – ne treba ni građevinska ni lokacijska dozvola. Marina Mlakar, šefica Uprave za zaštitu, tada u Ministarstvu kulture, zatim je blagoslovila most uvjetujući između ostaloga 'za izvedbu pješačkih mostića koristiti hrastovo drvo koje se može premazati isključivo ekološkom bojom na bazi vode'. Ni spomenula nije Ogrlice i ukopavanje betonskih stupova u njih.

Željko Bulat, ravnatelj JUNP Krka, ispravnim smatra sagraditi betonski most preko takve prirodne rijetkosti.

'Sedra je temeljni fenomen toka rijeke Krke i izgradnja navedenog mosta ne narušava prirodni proces taloženja sedre, a štoviše, postavljen je i izgrađen upravo izvan sedrenih slapišta. Most se neće ukloniti jer je sastavni dio poučno-pješačke staze Stinice - Roški slap - Oziđana pećina koja je financirana zajmom Svjetske banke', objasnio je tportalu Bulat, dugogodišnji ravnatelj parka.

Ipak, dolaskom na most vidimo da su stupovi ubušeni bez obzira na sedrene barijere, i to s velikom građevinsko-tehničkom strašću, pa su pri dnu pojačani betonskim krugom.

Most nije bio dovoljan, nego je i prilaz do njega raskrčen do trave pokošene kao u dvorištu neke privatne kuće. Tko očekuje divljinu i prirodnu vegetaciju na ulazu prema Roškom slapu, nemalo će se iznenaditi. Tamo se redovito kosi i siječe čak i divlja smokva. Uzvodno od mosta vidljiva je obnova vegetacije i dijelom postajemo svjesni njena nekadašnjeg izgleda. Uz lijevu obalu na manjoj površini još nije pokošena perunika, dok je već sljedećih metar-dva više nema.

I most i košnja izvedeni su samo radi prihvata što većeg broja posjetitelja. U odgovoru na pitanja tportala Bulat navodi da most posjetiteljima 'omogućava sigurno i nesmetano razgledavanje cijelog područja, što je jedna od zadaća zaštićenih područja' te da je prirodna vegetacija na dijelu opisanog područja uklonjena radi 'nesmetane prohodnosti i sigurnosti posjetitelja kojima se pružila mogućnost obilaska jednog od hidrogeoloških fenomena Republike Hrvatske'.

Dodajmo, hidrogeološkog fenomena sada s ugrađenim mostom, i to usprkos Zakonu o zaštiti prirode koji propisuje da su u nacionalnom parku dopuštene radnje i djelatnosti kojima se 'ne ugrožava izvornost prirode'.

Goran Šafarek, biolog i autor knjige 'Rijeke Hrvatske', kratko je komentirao da je turizam svakako jedna od važnih djelatnosti u zaštićenim dijelovima prirode, ali da se mora odvijati uz najviše poštovanje zaštite prirode radi koje su zaštićeni i radi koje turisti u njih dolaze. 'Bilo bi svakako ljepše i prikladnije da ovaj most nije betonski, ako je već trebao biti napravljen na tom mjestu', ustvrdio je Šafarek.

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode nije odgovorilo na naša pitanja o svrsi ovog mosta, razlozima zbog kojih je proglašen stazom, a ne građevinom i zašto je dopušteno ukopavanje armiranog betona u sedrene barijere. Štoviše, delegacija Ministarstva na čelu s bivšom ministricom Mirelom Holy i pomoćnikom za zaštitu prirode Nenadom Strizrepom u travnju je svečano otvorila upravo tu poučnu stazu Stinice - Roški slap - Oziđana pećina, na čijem dijelu se nalazi problematični most.