Raširenost tih predrasuda zahtijeva drugačiji pristup od uobičajenih antidiskriminacijskih kampanja, jer se ne temelje na nedostatku znanja, nego na naučenim obrascima ponašanja koje je teško mijenjati, kaže se u zaključku teksta čiji su autori Igor Grabovac s jednog instituta Medicinskog sveučilišta u Beču, te Jadranka Mustajbegović i Milan Milošević sa Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar u Zagrebu.

Prednjače stariji muškarci katolici

Od ukupno 1004 ispitanika starijih od 18 godina, 8,8 posto odbija biti pacijent muškog LGB liječnika, 7,9 posto njih odbija LGB liječnicu, a 7,3 posto odbija i jednog i drugu, osnovni su podaci istraživanja.

Odbijanju liječenja kod LGB liječnika skloniji su stariji muškarci od žena, kao religiozni ispitanici u odnosu na one koji se ne smatraju religioznim, kaže se u tekstu i dodaje da među religijskim skupinama u negativnim stavovima prednjače osobe koje su se predstavile kao katolici.

Također, oni koji su izjavili da ne poznaju LGB osobe i sami češće odbijaju liječenje kod LGB liječnika (5,38 poto) u odnosu na one koji osobno poznaju barem jednu LGB osobu (1,89 posto), ističe se.

Rezultati ukazuju da je diskriminacija utemeljena na emocionalnim razlozima i stereotipnim uvjerenjima, kaže se u istraživanju i precizira da su dva najčešća razloga koje sudionici ističu, 'protivna politička ili vjerska uvjerenja', te 'strah od seksualnog iskorištavanja'. Takve stavove zastupa ukupno oko 55 posto sudionika istraživanja.

Sudionici takve stavove ne argumentiraju, nego navode niz stereotipa i mitova koji se povezuju s LGB ljudima, poput stigme za širenje HIV-a i stereotipa da su gayevi ljudi raširena spolnog promiskuiteta te da su 'seksualni predatori'.

Glavni argumenti nedokazani stereotipi

Takve tvrdnje nisu nikada dokazane, budući da istraživanja pokazuju da između 40 i 60 posto muškaraca te između 60 i 80 posto žena istospolne seksualne orijentacije ima dugotrajne monogamne veze.

Također, broj homoseksualnih parova se povećava kako raste njihova mogućnost da se legalno predstave u društvenoj zajednici, kaže se. Strah pacijenata da će postati žrtva seksualnog iskorištavanja također je nedokazana predrasuda, stoji u istraživanju.

Prema statistikama, heteroseksualni muškarci češće pokušavaju seksualno napastovati djevojčice nego što homoseksualni muškarci pokušavaju seksualno iskoristiti dječake.

Istraživanja pokazuju da homoseksualci rijetko seksualno iskorištavaju djecu, a da kod lezbijki takvi primjeri gotovo i ne postoje, kaže se.

'Ljudi koji su bolesni ne mogu liječiti druge'

Treći razlog kojim su ispitanici obrazložili svoj negativni stav jest da su 'LGB ljudi i sami bolesni i stoga ne mogu liječiti druge' i da su 'LGB liječnici manje kompetentni od heteroseksualnih liječnika'. Takve stavove zastupa gotovo četvrtina pacijenta u Hrvatskoj koji odbijaju LGB liječnika.

Te su predrasude potpuno neutemeljene, jer nema teoretske osnove ni istraživanja koja pokazuju da seksualna orijentacija može smanjiti sposobnost nekoga da radi kao liječnik ili u bilo kojoj drugoj struci, kažu autori.

Najčešći odgovori ispitanika ukazuju na 'naslijeđeno' ili naučeno diskriminacijsko ponašanje sudionika u čijem artikuliranju oni sami imaju dosta poteškoća, kaže se u tekstu i napominje da su ti diskriminacijski stavovi značajnog dijela bolesnika prema LGB liječnicima razlog za zabrinutost.

LGB liječnici u Hrvatskoj prisiljeni su birati između prikivanja svoje seksualne orijentacije na radnom mjestu ili, ako to učine, da trpe predrasude i diskriminacije, zaključuje se.