Ženka nazvana Lydia, ulovljena je, izmjerena i obilježena te konačno puštena na slobodu u vodama Jacksonvillea na Floridi. Mjerenja su pokazala da je duga 4,4 metra, a teška oko 900 kilograma.

Znanstvenici već dulje vrijeme znaju da velike bijele psine putuju na goleme udaljenosti, međutim do danas to nitko nije uspio nedvojbeno potvrditi. Do sada se uglavnom vjerovalo da američke i europske bijele psine pripadaju odvojenim skupinama, međutim novi nalazi mogli bi biti znak da se radi o istim životinjama koje putuju s jedne strane oceana na drugu.

Lydia se trenutačno kreće srednjoatlantskom brazdom prema Velikoj Britaniji, no budući da je skotna, postoji mogućnost da će kasnije okrenuti prema Sredozemlju kako bi na svijet donijela mladunce. Od označavanja do danas preplivala je oko 32.000 kilometara.

Dosadašnji rekord držala je velika bijela psina koja je proputovala oko 20.000 km od Južnoafričke Republike do Australije i nazad.

Jedna ženka se redovno viđa i u Jadranu

Velika bijela psina živi u svim oceanima, osobito u obalnim vodama umjerenih područja, pa i u Jadranu. Dostiže dužinu do sedam metara, a može biti teška i više od dvije tone. Mesožder je i jede tuljane, morske lavove i dupine. Živi u morima topline od 12 do 30°C. Premda je u nekim dijelovima svijeta zaštićena, njezin broj i dalje opada. Ugrožena je, među ostalim, i zbog krivih predodžbi da je krvoločni ubojica.

Ženke, koje su veće od mužjaka, kote do 15-ak mladih. U maternici se mladi hrane neoplođenim jajima ili drugim zamecima. U vode Jadrana privlači ih tuna koja se iz Mediterana često seli prema našim udaljenim otocima.

Naš morski biolog Petar Kružić s PMF-a u Zagrebu kaže da bi skotne ženke mogle rađati i u Jadranu, no za to ne postoje čvrsti dokazi.

'U sjevernom Jadranu znale su se viđati i mladunci velike bijele psine. Njihove bebe znaju biti duge po metar i pol. Na temelju čestog ulova mladunaca u mreže sredinom prošlog stoljeća smatralo se da im je baza za rađanje trokut između Tunisa, Malte i Sicilije. Nažalost, posljednjih godina u Sredozemlju ima sve manje tune kojom se hrane', rekao je dr. Kružić.

Naš biolog smatra da je strah od velikih bijelih psina, koje su se u našem narodu znale zvati ljudožderima, pretjeran.

'Te ribe su sastavni dio oceana, a ljudi im nisu hrana. Velike bijele psine ljude zapravo uglavnom ugrizu kako bi provjerile je li to njihov plijen. No budući da čak i takvi ugrizi znaju biti fatalni, došle su na loš glas. No morate imati stvarno lošu sreću da vas ugrize – vjerojatnost je jedan na milijun. Veća je vjerojatnost da ćete stradati od nekog glisera nego od morskog psa. Napadi u Jadranu su rijetki. Posljednji je bio na ronioca Slovenca Damjana Peseka kojega je kraj Visa 2008. velika bijela psina ugrizla za nogu. Bio sam ponosan što je naša služba dobro funkcionirala i na vrijeme ga spasila. No globalnim zagrijavanjem u Jadran bi uskoro mogle doći neke vrste koje do sada nismo imali poput tigrastog morskog psa i bika', rekao je dr. Kružić.