Znate tko je bio najveći headliner INmusica? Pogledajte domovnicu. Republika Hrvatska. Odsad nadalje sve festivale u balkanskom kroasanu trebala bi u punom iznosu sponzorirati država. Shvatimo to kao strateško ulaganje gdje dovodimo neupućene i bezazlene strance na tri dana partijanja za minimalnu cijenu, a onda ih oderemo na licu mjesta u deseterostruko većem iznosu.

Tek toliko da im se Lijepa Naša ureže u doživotno sjećanje i da imaju što prepričavati unucima. I jasno, da kad danas sutra idu pripaljivati joint na balkonu svog sela pored Porta, osjete blago drhtanje ruku i PTSP fleševe. Možda im pljuga ispadne, izgube je u mraku i spase se na jednu večer od pakla droge. Ne usudim se ni pomišljati koliko smo podebljali državnu kasu u ova tri dana INmusica, ali sudeći prema brisu koji sam napravio na populaciji stranaca na Jarunu, digli smo paklenu lovu.

Dakle, od negdje petnaestak ljudi koje sam zaustavio na blef, čak petero mi se požalilo da im je u jednom trenutku večeri prišla policija u civilu željna socijalizacije i pipkanja.

Tu ne računam sretno pogubljene Singapurce koji su nešto bauljali po Dubrovniku, pa se vozili kajakom po Mrežnici e da bi se oduševili činjenicom da je Zagreb predivno star. Fascinirao ih je raspored stejdževa, to mi nije baš bilo najjasnije, ali izgleda da singapurski festivali pate od prevelike stiješnjenosti pozornica. Nebulozan dojam brzo su prizemljili Portugalci.

Žicam ih za impresije. Jedan od njih mi eksplozivno repetira: 'Vi ste daleko korumpiranija država od Portugala.' Taman sam krenuo razmišljati zašto me ta izjava nije ni najmanje pogodila, momak se ispovijeda: 'Zaustavila me policija u civilu, sad, pred pola sata. Meni i frendovima našli su jedan džoint. Jedan džoint! I naplatili mi kaznu od 500 eura! Pa je li to normalno? Gdje to ima? Ne mogu vjerovati! U Portugalu ti ga eventualno uzmu i nikom ništa. Ovdje... pa to je ludo!'

Wow. Konkretno, momak je platio 4.150 kuna za sudjelovanje na festivalu na kojem je jedan od headlinera otkazao nastup, bodu te komarci na svakom trećem koraku, oko pola dva je nestalo pelinkovca, a PJ Harvey nije odsvirala 'The Big Exit'. Bez zeke, odličan festival, ali za tu cifru čovjek bi očekivao cjelonoćni escort, jacuzzi s izvođačem po želji, pedikuru tropskim ribicama i helikopterski prijevoz do pentahousea koji mu je osiguran u Esplanadi.

Portugalci su pored fascinacije financijskim apetitima države koja je entuzijastično sudjelovala u festivalu uspjeli primijetiti da imamo veće festivale, ali da smo manje poletni. Ne kuže zašto gradom kola toliko pizza i svi briju na pekarnice. Tekuće i krute delicije imaju jedan plus. Jeftino im je. Ženski dio razočarane portugalske formacije pripomenuo je kako su hrvatski muškarci 'malo nepristojni'.

OK, idemo dalje. Ovo je izolirani incident u svemiru. Uostalom mediteranski narodi imaju odličan smisao za neistinu. Prolazim prepuni karaoke šator koji je, za razliku od svih drugih festivalskih punktova, konstantno i bez iznimke – prepun. Ziher sam da ima nemalo ekipe koja dođe na festival, uđe unutra i ne izlazi do četiri. Razvaljuju glasnice na Kookse, PJ, Florence dok im isti vani na dvadeset metara sviraju uživo. Al' nije to to. Jebeš mjuzu s vokalom koji nije tvoj i sve skupa ne zvuči kao 50 pijanih Rusa koji su u zadnjem selu prije sibirske populacije tuljana odlučili osnovati zbor. Istina, rezimirao sam zadnji dan INmusica glumeći jednog od njih. Nego, da, prođem karaoke šator i skužim u redu za pivo tri definitivne strankinje.

Meksiko, Nizozemska, SAD. 'Hej cure, nalet žeđi, a?' – 'Ha-ha.' 'Nego, kakav vam je festival, je li Zagreb dobar prema vama?' – 'Upravo su mi napisali kaznu zbog marihuane. Sad, prije pet minuta. Pa smo odlučile otići na pivo.' 'I, kolika vam je kazna' – 'Nisam računala ali izgleda da nije mala... Doduše, policija je bila frendovski raspoložena.' Wow, opet. I frendovski. Pa to je sjajno.

Nizozemka je bila zamalo oduševljena da ju je netko olakšao za 500 eura sa smiješkom na licu. A ja dosad živio u uvjerenju da je smiješak besplatan. Barem tako piše na zidovima fotokopirnica. Dođe mi da im kažem kako bi im i ja za tu lovu bio frend na 15 minuta, ali očito sam zakasnio za dlaku. Nisam joj imao srca preračunati kolika joj je kazna. Shvatit će to na putu do Austrije otkud je došla.

Malo mi je čudno. Da u razmaku od desetak minuta sretnem svoje ljudi koji su obogatili hrvatski budžet za soma eura. Vidim frenda u daljini. 'Pa di si, Frenx...' – 'Daj, stari, ne govori mi ništa. Sad su nas dva murjaka išla prepipavati tamo dolje kod jezera. Otišao sam se popišati s frendom, stojimo kod vode, i vidim tipove u patrolnom čamcu kako nešto dojavljuju kolegama na kopnu. Par sekundi kasnije, i dođu nam dva murjaka. Koji debili. Išli su me skidati. Pitaju imam li travu. Velim, nemam, a oni svejedno krenu srati. Pa mi skinuli hlače. Stari moj, ne možeš vjerovati...'

Brutalno. Pa je li festival organizirao MUP ili koji klinac? Jesmo to htjeli kad smo pomislili da bismo konačno mogli postati zanimljiva festivalska i turistička destinacija? Što je ovo, Poljska, Mađarska, Ujedinjeni Arapski Emirati? Očito sve od navedenog ili još bolje – zemlja hrčaka. Nisu Slovenci promašili u svojoj kolektivnoj intuiciji. Naime, netom kasnije srećem mlađahnu grupicu odande.

Pričaju mi kako nemaju ništa slično u Sloveniji, kako je Zagreb drito kao Ljubljana, samo veći, kako su Hrvati u deželi poznatiji kao hrčci. Vrhunski smo u dvije stvari. Prva, trčimo a stojimo na mjestu. Druga, manično natrpavamo zalihe i kad trebaju i kad ne trebaju, samo da je još, više, puno, previše, bez obzira na cijenu. To je taj povijesno nagomilani strah od gladi. I moja baka je bez greške držala po desetak kila riže, brašna, šećera i čega već ne u smočnici. Nikad ne znaš kada će iza ugla proviriti partizanska bajoneta.

Gladna i nezasitna država natrpala se studentskim kešom u ime par smotuljaka flore za koju je opetovano dokazano da čini neusporedivo manju štetu od alkohola. 500 eura za jedan džoint? Na festivalu gdje ljudi obnevide od cuge, rigaju, rade sranja sebi i drugima. Koliko glup, zao i licemjeran možeš biti? Jer jasno, cugu je trebalo platiti, a od žiže nikome koristi osim njenom vlasniku. Koji će, usput, puno manje dežurati po šankovima.

Odustao sam od daljnjeg propitivanja, otišao u Šumu Striborovu i zarolao... cigaretu. Svaka čast organizatorima, ali za sljedeću godinu hoćemo novi festivalski cjenik. Policiji naplaćivati upad 500 eura, spremati to u veliku zelenu kasu sa slikom Boba Marleya, pa kad nekog globe, platiti ceh iz 'rasta' banke. Ili, još bolje, dati MUP-u da razvije festivalsku i turističku strategiju zemlje. Pa da vidimo tko će nam doći...

Laku noć, hrčci. PJ, volim te.