'Moj najvažniji posao bio je prezentacija vrhunskih vina koja su se tamo točila, poput Enjingija. Društvo se okupljalo jednom, eventualno dvaput tjedno i najčešće su voljeli kartati belu. Klasična zagrebačka ekipa. Možda je među njima i bilo pripadnika visokog društva, ali ja ih nisam sve znao raspoznati niti mi je to bilo važno. Znam da je u nekoliko navrata svraćao Stipe Mesić, on je najpoznatiji kojeg sam prepoznao. Pričao je viceve kojima bi se samo on smijao', kaže za Jutarnji list.

Kaže kako društvo koje se okupljalo nikada nije bilo neugodno.

'Donosio sam im kulenovu seku i špek, uvijek bi se nešto pojelo i popilo, a onda bi krenuli na karte. Bela je uvijek bila glavna. Nisu dugo ostajali, ali znalo se dogoditi da se zakartaju do sitnih noćnih sati. To je, uostalom, normalno u svakoj zagrebačkoj ekipi. Nikada tamo nisam primijetio ništa sumnjivo. To su bili ljudi koji su htjeli svoj intiman prostor za druženja, popiti i pojesti a da ih baš svatko ne gleda ', otkriva nam dugogodišnji ugostitelj.

On sada na području zagrebačkog zapadnog predgrađa ima uhodani kafić od nekoliko desetaka kvadrata kojem je vlasnik poduzetnik Tonica Rajh, također jedan od poduzetnika za kojeg se zna da je redovito svraćao u Slovensku 9.

'Spominju se automobili koji su dovodili djevojke i ne znam što sve ne. To su gluposti. Prostor je veličine mog kafića, gdje bi se tu moglo orgijati s djevojkama? Nekad su znale dolaziti hostese koje bi služile kao konobarice, a i ja sam sa društvom za to vrijeme znao zaigrati belu. Dobro se jelo i pilo i to je sve. Takvih mjesta u Zagrebu ima na desetke, pa nitko o njima ne govori. Brojač novca u moje vrijeme nije bio na šanku, ne znam tko ga i je i zašto kasnije donio '. kaže. No, priznaje da je klub bio elitan.

'Da, dolazilo se isključivo na nečiji poziv'.