Upalio se crveni alarm

Nedavno, 1. veljače, jedinice lokalne samouprave trebale su donijeti Odluku o načinu prikupljanja i naplate otpada, ali najveći broj njih to nije učinio. Sugovornici u tome vide još jedan pokazatelj da se upravljanje otpadom udaljava od ciljeva koje je Hrvatska prihvatila ulaskom u EU.

Bivša ministrica zaštite okoliša Mirela Holy kaže da Hrvatska još od Zakona o otpadu donesenog 2008., ima hijerarhiju postupanja s otpadom, a da je od srpnja 2013. kao članica EU dužna poštovati iznimno zahtjevne obaveze zajedničkih europskih okolišnih politika.

Nažalost, Hrvatska je za to pokazala nesposobnost, iako nam na raspolaganju stoje velika sredstva za ispunjavanje tih ciljeva, kaže Holy i navodi primjer sredstava iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija za razdoblje od 2014. do 2020. koja iznose 475 milijuna eura.

Dajući ključna obilježja trenutnog stanja u Hrvatskoj, Holy kaže da ne postoji održivi sustav gospodarenja otpadom, da se komunalni otpad u većini gradova i općina neobrađen odlaže na više ili manje uređene deponije otpada, te da uglavnom ne postoji primarna selekcija korisnih vrsta otpada.

Također, ne postoji postrojenje za termičku obradu opasnog otpada, sagrađena su dva centra za gospodarenje otpadom, od kojih je samo jedan u funkciji, a u sustavu gospodarenja tzv. posebnim kategorijama otpada ne postoje tržišni principi, kaže.

Njezin nasljednik u SDP-ovoj Vladi Miheal Zmajlović smatra da za je neostvarivanje ciljeva odgovorna neaktivnost inspekcije zaštite okoliša i loša taktika Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom.

Inspekcija u protekle dvije godine, kaže, nije gotovo ništa radila, dok je za njegova mandata provodila "veliku čistku", koja je "češljala" i one "koji su do tada bili nedodirljivi" poput Grada Zagreb, čije je odlagalište Jakuševac radilo bez dozvole. "No dolaskom ministra Dobrovića", kaže, "popustilo se Gradu koji i danas stavlja pitanje gospodarenja otpadom pod tepih".

Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom usvojena je prekasno i zakomplicirala je sustav gospodarenja tim otpadom. Najveći je nedostatak izostavljanje odredbi postepenog ispunjenja obveze odvojenog prikupljanja, jer to svi gradovi i općine ne mogu financijski i organizacijski u roku od šest mjeseci, kaže Zmajlović.

Slaven Dobrović, ministar Mosta čija je stranka bila u kratkotrajnoj koaliciji s dvije HDZ-ove vlade, kaže da je obaveze drugačijeg pristupa komunalnim otpadom propisao već zakon iz 1995., a da se sada naprosto "upalio crveni alarm". On ističe da to neki ni danas ne žele vidjeti te da i dalje uporno stoje na krivom konceptu oslanjajući se na to da će sav otpad umjesto na lokalna odlagališta jednog dana početi odvoziti u udaljene i glomazne centre za gospodarenje otpadom.

Iako će to cijenu komunalne usluge morati poskupjeti nekoliko puta, a recikliranje neće zaživjeti, njima to nije važno, jer će za neuspjeh sustava lako naći utjehu među sebi sličnima", dodaje.

To je posljedica neodgovorne politike koja komunalni sektor još uvijek vidi kao sinekuru za podobne i svojevrsni servis za raznorazne potrebe, kaže Dobrović i ističe da bi "sasvim sigurno promjena načina kadroviranja postigla puno u kratko vrijeme". Naglašava da postoje gradovi koji su godinama marljivo i sustavno radili i gdje uspjeh neće izostati. Sve ovisi o ljudima kojima je povjeren sustav, ocjenjuje Dobrović.

Bivši pomoćnik ministrice okoliša i aktualni zastupnik u Europskom parlamentu te izvjestitelj Klub zastupnika Zelenih / Europskog slobodnog saveza za kružnu ekonomiju Davor Škrlec kaže da je Hrvatska preuzela obveze, ali da realno nije napravila ništa osim formalnog i administrativnog ispunjavanja zakonske obveze na razini jedinica lokalne samouprave.

Uvidom u dokument „Implementacija Plana gospodarenja otpadom RH 2017.-2022.“ može se lako ustanoviti da većina ključnih aktivnosti još uvijek nije pokrenuta. Zbog svih političkih previranja u Hrvatskoj, zabrinut sam da se ta dinamika neće ostvariti, kaže Škrlec.

Dva ministra okoliša, Branko Bačić koji je preuzeo dužnost 2010. i aktualni ministar Tomislav Ćorić, nisu odgovorili na upite.

Zaštite okoliša počiva na entuzijazmu pojedinaca

Hrvatska nema politiku zaštite okoliša, jer njezino postojanje podrazumijeva strateški i planski pristup, kaže Mirela Holy. Stanje u sektoru otpada već je godinama najeklatantniji dokaz toga, no ni u drugim područjima poput procjene utjecaja na okoliš, upravljanja zaštićenim područjima, adaptacijama i mitigacijama klimatskim promjenama te energetskoj politici – izostaje strateški i planski pristup.

To posebno brine kada se ima na umu strateško opredjeljenje EU prema tranziciji s linearne na tzv. cirkularnu ili kružnu ekonomiju, taj revolucionarni koncept ekonomije 21. stoljeća koji odgovara na globalnu krizu okoliša.

Procjene primjene cirkularne ekonomije u EU sežu do rasta produktivnosti za 30 posto do 2030. uz jedan posto rasta BDP-a i stvaranje dva milijuna novih radnih mjesta. Dizajnerski, ekološki i uporabni standardi cirkularne ekonomije donose uštede koje se u EU procjenjuju na 600 milijardi eura godišnje. Hrvatska je svjetlosnim godinama udaljena od takvih razmišljanja i zbog toga će se jaz između Hrvatske i razvijenih EU država sve više produbljivati, smatra Holy.

Mihael Zmajlović ocjenjuje da je trenutna politika zaštite okoliša u RH potpuno nejasna te da su projekti zaustavljeni zbog nesnalaženja uprave Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Cijelu 2016. se čekalo na donošenje Plana gospodarenja otpadom, zatim još dodatnu godinu na Uredbu o gospodarenju komunalnim otpadom. Rokovi koje je Vlada predvidjela donošenjem Odluke o implementaciji Plana gospodarenja otpadom su nerealni i nedostižni.

Spajanjem ministarstava sektor zaštite okoliša postao je u potpunosti podređen energetskom sektoru. Politici zaštite okoliša pristupa se nedosljedno – s jedne strane radi se na donošenju strategije niskougljičnog razvoja, a onda se razgovara o kupovini INE. Energetika je prioritetnije pitanje ovoj Vladi, koja zaštiti okoliša pristupa administrativno, za potrebe zadovoljavanja briselskih zahtjeva i bez promišljanja o hrvatskim nacionalnim interesima, kaže Zmajlović

Dobrović ocjenjuje da je politika zaštite okoliša često nepovezana, nesustavna i neambiciozna. Robuje se floskulama i previše se oslanja na tehnologije namijenjene pojedinačnim problemima. Tako se baš kod otpada u nekim krugovima zagovaraju velika centralizirana rješenja s tzv. najboljim raspoloživim tehnikama. Čini se da što je konceptualno poznavanje cjeline slabije, to je pouzdanje u tehnologiju veće, kaže Dobrović.

On dodaje da je Fond za zaštitu okoliša uskraćivao podršku gradovima koji su gradili infrastrukturu za odvojeno prikupljanje otpada, te da se "vodila politika oslanjanja na jedno odabrano rješenje, na pouzdanog konzultanta", "na štetu zdravog razvoja sustava i na korist pojedincima".

Škrlec sadašnju situacija smatra vrlo kaotičnom. Pokazuje se nedosljednost i to ne samo u području gospodarenja otpadom, nego i u slučajevima procjene utjecaja na okoliš energetskih projekata, načinom upravljanja zaštićenim područjima i nacionalnim parkovima. Sustav se koristi za zadovoljavanje partikularnih političkih interesa i pogodovanju raznim interesnim skupinama, a funkcionira samo zbog entuzijazma i predanog rada pojedinaca kojima je stvarno stalo do zaštite okoliša i prirode, kaže Škrlec.

Holy: Moja je uloga pozitivna

Svoju ulogu u razvoju okolišnog sustava u Hrvatskoj bivši ministri vide uglavnom pozitivnom. "Nimalo se ne osjećam odgovornom za sadašnje stanje jer sve što sam pokušavala provesti danas su fakti", kaže Holy. Zbog toga što sam u svojem vrlo kratkom šestomjesečnom mandatu ministrice pokušala urediti stanje u otpadu, uvesti tržišne principe, transparentnost i ispuniti ciljeve iz EU direktiva, morala sam otići s mjesta ministrice. Moj benigan dopis u kojem sam pokušala zaštititi meni potpuno nepoznatu tajnicu od šefovog mobinga poslužio je kao izlika da me se riješe kako bi se procesi koje sam pokrenula zaustavili. I zaustavljeni su", kaže.

Ističe da je pripremila sva tri ključna zakona za provedbu nužnih reformi, koji su prošli javnu raspravu, ali nikada nisu raspravljeni u Saboru, i to bez ikakvog objašnjenja. "Smatram da sam u svojem mandatu napravila jako puno na informiranju javnosti pa i tome da je jedna marginalna politička tema postala važna društvena tema", kaže Mirela Holy.

Zmajlović smatra da je njegovo ministarstvo dalo veliki doprinos u dijelu zakonskog uređenja sustava, osiguravanju financijskih sredstava te pripremi i provedbi mnogih projekata. Napravili smo velike pomake na svim područjima politike zaštite okoliša. Doneseni su ključni zakoni koji uređuju ovo područje – o zaštiti prirode, o zaštiti okoliša te o održivom gospodarenju otpadom.

Po prvi put smo izradili Strategiju niskougljičnog razvoja kao temelj za buduće djelovanje u smjeru održivog razvoja i zdravog življenja. Ministra Ćorića bi bilo dobro podsjetiti da je drži u ladici. Pokrenuli smo projekte energetske učinkovitosti ukupne vrijednosti 2,2 milijarde kuna. Trebali smo usvojiti Plan gospodarenja otpadom koji smo izradili bez obzira što smo ušli u vrijeme tehničke Vlade. Nažalost, upravo njegovo nedonošenje omogućilo je da se krene u izmjene, nepotrebnu raspravu s Europskom komisijom u vrijeme vlade HDZ-MOST i na kraju donošenje jednog vrlo nekvalitetnog dokumenta, zaključuje.

Dobrović ističe da se tijekom njegova dva kratka ministarska mandata promijenio fokus s gospodarenja otpadom prema odvojenom prikupljanju i recikliranju otpada. Najveći doprinos je donošenje Plana gospodarenja otpadom za 2017.-2022. Danas se umjesto odlaganja smeća, znatno više govori o sustavima prikupljanja, sortiranju, kompostiranju, sirovinama iz otpada i sličnim sadržajima. Na vidjelo javnosti su stavljeni krajevi koji su već sada postigli puno, kao cijeli otok Krk, te gradovi Prelog, Čakovec i drugi, gdje je već danas premašen cilj od 50 posto odvojenog prikupljanja otpada, ističe.

Veliki otpor novom konceptu koji otpad tretira kao sirovinu sam kao ministar doživio od pojedinih župana koji su se vrlo revno borili da njihovi davno zamišljeni megalomanski centri ostanu netaknuti, kaže i podsjeća na privrženost drugačijem konceptu još od 2002., kad je zajedno sa Stankom Uršićem na Krku predložio ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom, koji je do sada dosegnuo gotovo 60 posto odvojenog prikupljanja.

Europarlementarac Škrlec kaže da je u izvršnoj vlasti bio prekratko da bi preuzeo bilo kakvu odgovornost. Kao zastupnik u Europskom parlamentu vrlo sam angažiran u izradi novog EU zakonodavstva za gospodarenje otpadom, i to upravo kao izvjestitelj kluba Zelenih/ESS-a za paket kružne ekonomije.

Institucije RH nikada nisu pokrenule inicijativu za suradnjom kako bi potakle promjene prema EU smjernicama. Škrlec vidi svoj doprinos u komunikaciji s građanima putem događaja i društvenih mreža, kojom pokušava utjecati na podizanje svijesti u društvu o tome koliko je potrebno uspostaviti održivi sustav gospodarenja otpadom.

Svi su provodili kalkulantsku okolišnu politiku

Uopće ne razlikujem ministre iz različitih HDZ-ovih i SDP-ovih Vlada jer su svi oklijevali, kalkulirali sa svojim političkim rejtingom i nisu se htjeli zamjeriti interesnim otpadnim lobijima. Sve su Vlade u tom pogledu vodile navlas istu politiku zaštite okoliša, kalkulantsku i suprotnu društvenom interesu. Vlada čije sam kratko vrijeme bila ministrica također. Zmajlovićev mandat za mene je najveće razočarenje, odgovara Mirela Holy.

Zmajlović ističe da su Centri za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj trebali biti izgrađeni do 2011. godine, ali u te dvije Vlade HDZ-a nije izgrađen niti jedan centar. Dvije posljednje HDZ-ove Vlade od 2016. sa svojim koalicijskim partnerima ponovno uvode kaos u sustav donošenjem Plana gospodarenja otpadom za razdoblje od 2017-2022, u kojem se sukobljavaju dva koncepta gospodarenja otpadom. Pitanje gospodarenja otpadom ne funkcionira ni na papiru, a kamoli u praksi, zaključuje Zmajlović.

Dobrović posebno lošim ističe Strategiju, pa potom i Plan iz 2007., jer nisu odmah išli na temeljitu promjenu koncepta. Iako je donesen Zakon sukladno EU preporukama, nije poticano odvojeno prikupljanje, nego je nastavljana ista politika oslanjanja na koncept centara za gospodarenje miješanim otpadom.

Dovoljno je vidjeti da su se EU sredstva iz Operativnog programa Zaštita okoliša 2007.-2013. u segmentu otpada trošila isključivo na centre gospodarenja otpadom Marišćina i Kaštijun te na sanacije odlagališta. Niti centa za sustave odvojenog prikupljanja koji jedini mogu postići ciljeve iz Zakona koji su donijeli. Dakle, i dalje se uporno išlo u krivom smjeru, smatra Dobrović.

Po Škrlecu, najveći propust je što niti jedna izvršna vlast nije napravila značajni iskorak prema uspostavi sustava, iako su postojali svi potrebni strateški dokumenti. Najveći iskorak je napravljen uspostavom Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 2003. godine, ali je zbog korupcije i zlouporabe sustava njegova funkcija i danas ugrožena i ne ispunjava one zadaće koje su inicijalno zamišljene, zaključuje.