Odluka Progresivnog kluba socijalista i demokrata u Europskom parlamentu da nominira Davida Sassolija bila je malo iznenađenje jer je kolala informacija da je Europsko vijeće natuknulo kako bi bilo dobro da za predsjednika izaberu Bugarina Stanislava Staniševa, čime bi se zadovoljio i regionalni kriterij da netko s istoka Europe dobije neku od vodećih funkcija u novom preslagivanju karata u Europskom parlamentu, a sve u sklopu šireg paketa podjele fotelja za vodeće funkcije u Europskoj uniji nakon proljetnih izbora. No socijalisti i demokrati odlučili su pokazati da su zastupnici u Europskom parlamentu neovisni i ne rade po diktatu te su za kandidata, koji je na kraju i potvrđen, izabrali Talijana Sassolija.

Bivši potpredsjednik Europskog parlamenta, 63-godišnji Sassoli poznat je parlamentarcima po predsjedanju plenarnim sjednicama u Strasbourgu. Govoreći uoči glasovanja, rekao je da će Europa biti jača samo s parlamentom koji igra važniju ulogu.

Damir Grubiša, profesor s Američkog sveučilišta u Rimu, kaže nam da se Sassoli u svom političkom radu zalaže za socijalnu pravdu, jednakost i prihvaćanje migranata. 'Također, pobornik je većeg jedinstva Europske unije i blizak je pojmu federalističke Europske unije', naveo nam je Grubiša.

Koga su to eurozastupnici izabrali za novog šefa Europskog parlamenta

Sassoli je blizak bivšem talijanskom ljevičarskom premijeru i nekadašnjem predsjedniku Demokratske stranke (PD) Matteu Renziju, a oba su rodom iz Firenze. Sassoli je izabran na listi Demokratske stranke (PD), druge najveće delegacije u klubu Socijalista i demokrata (S&D), odmah poslije Španjolske socijalističke radničke partije (PSOE).

>>> Ministrica preskočila notu, predsjednica se raspisala: Tko je trebao intervenirati zbog Tajanijeve skandalozne izjave i kod koga?

Upravo Renzi je zaslužan za to što se Sassoli 2009. godine prvi put našao na listi za Europski parlament nakon što se iz novinarstva prebacio u politiku.

Punim imenom David Maria Sassoli, rođen je u Firenci 30. svibnja 1956. godine. Nakon diplome iz političkih znanosti, koju je stekao na Sveučilištu u Firenzi, novinarsku karijeru započeo je surađujući s malim novinama i novinskim agencijama prije nego što se preselio u rimsku redakciju novina Il Giorno, u kojima je postao jedno od vodećih pera.

Njegova televizijska karijera započela je 1992., kada je počeo raditi vijesti za kanal TG3. Kasnije je radio u drugim informativnim programima na Rai Uno i Rai Due, a 1999. godine ušao je u uredništvo kanala TG1 te je radio kao voditelj u informativnom programu, ali i kao TV prezenter u različitim emisijama. Na TG1 je postao jedan od najznačajnijih i najpopularnijih novinara u Italiji, a na toj televiziji je 2007. godine dogurao i do mjesta zamjenika direktora. TG je brend informativnog programa na talijanskoj državnoj televiziji Rai.

U lipnju 2009. izabran je za zastupnika u Europskom parlamentu Demokratske stranke. U tom sazivu bio je na čelu delegacije PD-a. Godine 2014. ponovno je izabran na europskim izborima u izbornoj jedinici centar. U drugom mandatu u Europskom parlamentu izabran je za potpredsjednika tog tijela. Iza sebe ima i neuspješnu kandidaturu za gradonačelnika Rima 2012. godine. Prema stranici MEP ranking, koja mjeri rad zastupnika u Europskom parlamentu, može se zaključiti da nije baš produktivan. Pri dnu je prema broju iznesenih mišljenja, prijedloga, pisano postavljenih pitanja i prosječno izračunate produktivnosti, ali je redovan i rijetko izostaje sa sjednica.

Oženjen je, ima dvoje djece i navija za Fiorentinu.

Može se reći da je manje politički težak nego njegov prethodnik na čelu Europskog parlamenta, također Talijan Antonio Tajani. Zanimljivo je to da je i Tajani jedno vrijeme radio kao novinar.

Zastupnica Biljana Borzan (SDP/S&D) u objavi na Twitteru kazala je komentirajući Sassolija da on ne svojata našu obalu i nema dvojbi oko toga tko je bio Benito Mussolini, aludirajući na izjave Antonija Tajanija, člana Berlusconijeve stranke Forza Italija, članice Europske pučke stranke, a koji je nedavno izazvao bijes u Hrvatskoj i Sloveniji zbog svojatanja Istre i Dalmacije, ali i zbog relativiziranja uloge Benita Mussolinija u Drugom svjetskom ratu.