Sukus svih prigovora srpskog establišmenta može se sažeti u optužbu da Hrvatska veliča ustaše i teroriste.

Srbijanski premijer ustvrdio je da se u Hrvatskoj vodi ogoljena antisrpska politika, a ministar vanjskih poslova Ivica Dačić izjavio je da Hrvatska 'rehabilitira fašizam, nacizam i ustaštvo'. S druge strane, hrvatski šef diplomacije u ostavci Miro Kovač prozvao je Srbiju za veličanje ratnih zločinaca, dizanje spomenika teroristi Gavrilu Principu i nesuradnju s Haškim sudom, a u tome su mu se pridružili i drugi ministri, većinom stranački kolege.

Jesu li odnosi dviju zemalja trajno narušeni ili se ipak radi o napuhanim problemima u predizborno vrijeme, znat će se krajem rujna kada prođu izbori u Hrvatskoj i nakon što se u Srbiji formira vlada, smatra Žarko Puhovski, komentator aktualnih političkih zbivanja. A što smatra prijepornim u odnosima dviju susjednih zemalja i koje su to ključne točke, objasnio je za tportal.hr.

'Činjenica je da je Hrvatska kao članica Europske unije u institucijski superiornoj poziciji, u kakvoj nikad nije bila u odnosu na Srbiju, ali to ne zna razumno koristiti, a Srbija taj položaj Hrvatske ne može podnijeti. Hrvatska pak svoj položaj krivo koristi tako da stalno dolazi u sukob s ostalim članicama Unije, jer ne zna svoju poziciju dovesti do razine općeg interesa Europske unije, a s druge strane Srbija reagira nervozno. Pri tome u toj nervozi Srbija ima dobrih argumenata, kao što je recimo skandalozno postupanje hrvatskog pravosuđa u slučaju Veljka Marića ili po mojem sudu, spomenik Miri Barešiću. Za Glavaša se ne može prigovoriti izvršnoj vlasti jer je to odluka suda, a ovo su stvari izvršne vlasti. Srbijanska strana to izražava formulacijama koje su doista 'nalik onima iz 90-ih, pa čak i 60-ih godina prošloga stoljeća', kako kaže ministar u ostavci Miro Kovač. Tako da i kad imaju pravo, srbijanske vlasti ne znaju razumno formulirati prosvjed', kaže Puhovski, a kao primjer pravog formuliranja prosvjeda navodi crnogorski.

Hrvatska desnica rezonira u jugoslavenskim koordinatama

Dodatno situaciju otežava to što Hrvatska ima dio desnice koja je zapravo jugoslavenski orijentirana i razmišlja u jugoslavenskim koordinatama.

'Samo desnici pada na pamet da kad se razgovora o tome što se događa u Hrvatskoj kao protuargument retorički odgovori:  a što se događa u Srbiji ili zašto Pusić ili Pupovac ne reagiraju na Nikolića.'

'Dakle, imamo racionalnu jezgru koja se histerizirano, ideologizirano interpretira, a istovremeno ne želi upozoriti na optužnice koje besmisleno po Srbiji postoje za desetine možda i stotine ljudi', ocjenjuje Puhovski. Po njegovim riječima, činjenica je i da nisu sve optužnice besmislice, za što je primjer Veljko Marić, čovjek koji je ubio civila u njegovoj kući. Puhovski podsjeća da su u tom slučaju svi dokazi došli upravo iz Hrvatske, a ne iz Srbije.

No ono što smatra posebno bitnim jest to da se u Hrvatskoj treba jasno reći u čemu je problem sa srpskim zakonom o općoj nadležnosti, a ne svirati u patriotske trube.

'Svaka pristojna država ima opću nadležnost za ratne zločine, pa i Hrvatska u Kaznenom zakonu. Problem je u tome što je Srbija uzela sebi za pravo da traži ovlasti srpske države u progonu onih ljudi koji se ne nalaze na njezinom teritoriju. Jer kad se neki čovjek nalazi na teritoriju bilo koje države, ako postoje razlozi, sumnje da je počinio ratni zločin i da ga ne sude u njegovoj državi, onda je obveza da ga se sudi u toj državi na čijem je teritoriju', objašnjava Puhovski.

Srbija danas od Hrvatske traži ono što je Austro-Ugarska od nje tražila prije 102 godine

Analitičar Žarko Puhovski srbijanski zahtjev smatra potpunim paradoksom jer Srbija nakon točno 102 godine, u svojem zakonu traži ono što je Austro-Ugarska u svom ultimatumu tražila od nje, a to je pravo da njezini organi provode istragu na teritoriju Srbije. Objašnjava da isti model Srbija traži, ne radi procesuiranja ratnih zločina jer to svaka istinska država mora činiti, nego su njihove optužbe dobrim dijelom makulatura iz pravosuđa JNA, vojnog pravosuđa.

'Čim se ratni zločin počinje braniti na patriotski način, izgubi se sadržaj, a upravo sadržaj jest obveza suđenja ratnog zločina. Nemoguće je da se netko u Hrvatskoj osuđen za ratni zločin nalazi šest mjeseci na slobodi, te se pojavi na televiziji pušeći cigaretu kod kuće jer se, eto, priprema za operaciju. No u takvoj situaciji nitko o njemu neće govoriti kao o počinitelju ratnog zločina, nego svi govore o hrvatskom branitelju. Dakle, tu su se stvari pobrkale na obje strane. Srpska strana po svojim vlastitim zakonima nije u stanju procesuirati Šešelja koji krši srpske zakone, jer se radi o patriotskom naboju', zaključuje.

A da se i jedna i druga strane bave temama iz daleke prošlosti, čak dalje od događanja 90-ih godina, rehabilitalijama, nečim što je prijeporno i u ovom trenutku može biti negativno, mišljenja su i u osječkom Centru za mir, nenasilje i ljudska prava.

'Povlačenje nekih stvari iz prošlosti, ni Hrvatskoj, ni Srbiji neće donijeti ništa dobroga, dok s druge strane ima stvari na kojima treba raditi. Naravno da će biti neslaganja i prepucavanja, ali Drugi svjetski rat, partizani, ustaše, četnici, mislim da su to deplasirane stvari i na to ne treba trošiti energiju. Treba potrošiti energiju da se ljudima pomogne da dođu do posmrtnih ostataka, da se zločini osude i da se onda konačno okrenemo svom životu. Srbija je na putu u EU, Hrvatska je u već u europskom sastavu i može pomoći iskustvom koje je stekla na svom europskom putu, a dobrosusjedske odnose je važno graditi iz razloga jer su ljudi s ovih prostora povezani rodbinskim, prijateljskim vezama, pa u krajnjem slučaju i gospodarskim. Stalno se osvrtati na prošlost, pričati o ratu, a da pri tome nema stvarnih pomaka, stanja su po kojima se ne nazire sređivanje situacije već cijela regija tone sve dublje', kaže Veselinka Kastratović, članica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava, monitorica suđenja za ratne zločine.

Po njenim riječima, za ljude koji žive na ovim prostorima najvažnija su humanitarna pitanja i pitanja nestalih, razotkrivanje njihovih sudbina. Osim toga, pravosuđa bi trebala istražiti sve ono što je sporno, što ukazuje na zločin, i tada, neovisno o politici procesuirati sve one koje treba, za ratne zločine, zločine genocida i druga kaznena djela koja su počinili.

'Ono što srbijansko pravosuđe sada odbija je zapovjedna odgovornost, po kojoj pripadnici JNA moraju odgovarati za zločine počinjene na teritoriju Hrvatske. To je nešto što Srbija za sada ne radi i što će sigurno morati napraviti, kao što je morala i Hrvatska. Na tome će europska zajednica inzistirati. U konačnici, prakse međunarodnih tribunala pokazuju da se procesuira ne samo po zapovjednoj odgovornosti. Tako osim općenito uz pripadnike JNA ima i direktnih počinitelja koji neće moći pravdati da s tom formacijom više nemaju ništa. Oni su itekako involvirani u to, i tu će se morati neke stvari promijeniti', smatra monitorica Kastratović.

Kako naglašavaju sugovornici tportala, države su se uplele u potpuno besmislene sporove, a realan sadržaj sukoba pokopan je pod tim histerijama.

'Ono što je pozitivno je da to, po svemu što sad vidimo i čujemo, ne utječe na društvenu stvarnost. Relativno je puno srpskih turista u Hrvatskoj i, koliko je meni poznato, nema incidenata. Što znači da za razliku od ranijih godina, kada su vjerovali političarima i njihovim patriotskim frazama, sad više u to ne vjeruju', zaključuje Puhovski.

Za odgovore na pitanja je li riječ o ozbiljnim ili napuhanim problemima treba sačekati jesen, dok prođu izbori u Hrvatskoj i formira se vlast u Srbiji. Do tada, i hrvatsku i srpsku javnost, osim visokih ljetnih temperature, čekaju i užarena politička zbivanja.