Neka djeca su se našla pod ruskom vatrom u domovima. Druga su pobjegla uz grmljavinu eksplozija i pucnjave. Mnoga su i dalje nestala, izgubljena u kaosu često neorganiziranog sustava socijalne skrbi u Ukrajini.

"Postojao je veliki problem prisilnog rada u sirotištima prije rata (i) trgovine ljudima za seksualnu industriju", rekao je Eric Rosenthal, direktor organizacije Disability Rights International (DRI) u Washingtonu.

Sada postoji još veća opasnost "da djeca budu na meti, da budu ostavljena, napuštena".

U domovima za siročad, internatima ili domovima za osobe s invaliditetom u Ukrajini ima više od 100.000 djece, što je najveći broj u cijeloj Europi, prema UN-ovoj agenciji za izbjeglice (UNHCR).

Mnoga se smatraju takozvanom društvenom siročadi - njihovi roditelji ili drugi rođaci su živi, ​​ali ne mogu se brinuti o njima u zemlji, jednoj od najsiromašnijih u Europi.

Od ruske invazije na Ukrajinu 24. veljače, najmanje 8000 maloljetnika u sustavu skrbi odvedeno je u inozemstvo ili premješteno unutar Ukrajine, prema službenim podacima.

Oko 31.000 vraćena je roditeljima, a dužnosnici procjenjuju da je najmanje 2500 drugih zarobljeno u zonama aktivnih borbi i da ih je potrebno evakuirati.

Izvući ih na sigurno nije lak zadatak.

Bijeg u zadnji čas

Krajem ožujka, kada je rat stigao do grada Nižina sjeveroistočno od Kijeva, Marieta je znala da mora brzo djelovati.

Vodila je dom za djecu čije su obitelji bile presiromašne da bi se brinule za njih ili su se borile s ovisnošću o drogama. Dok su neke obitelji došle po svoju djecu, njih sedmero u dobi od pet do 14 godina je ostavljeno.

"Djeca su mogla čuti pucnjavu i eksplozije. To je bilo zastrašujuće za njih", kazala je za AFP. Marieta nije htjela otkriti svoje prezime.

Djeca su ukrcana u autobus s navučenim zavjesama i prevezena u mjesto nedaleko od slovačke granice udaljeno gotovo tisuću kilometara.

“Na sreću, djeca nisu vidjela razorene kuće i mrtve ljude”, rekla je Marieta.

"Tri dana nakon što smo otišli, Rusi su ušli u Nižin. Da smo duže ostali, bili bismo zarobljeni."

Na drugom mjestu, u Vorzelu, sjeverozapadno od Kijeva, dom za djecu mlađu od četiri godine bio je granatiran drugog dana ruske invazije.

"Srećom, djeca i osoblje nisu bili unutra", rekla je Halina Postoliuk, direktorica organizacije Hope and Homes for Children Ukraine.

Tek 9. ožujka smatralo se da je dovoljno sigurno da se evakuira 55 dojenčadi i 26 osoblja iz centra - prvo u Kijev, a zatim u zapadnu Ukrajinu - nakon što je na kraju dogovoren humanitarni koridor.

'Sklonište u zamjenu za seks'

Sada rastu strahovi da bi oni koji su bili dovoljno sretni da izbjegnu smrt u Ukrajini mogli biti žrtve trgovaca ljudima, što je dugotrajna prijetnja za djecu u širokoj i često nefunkcionalnoj mreži skrbi u zemlji uspostavljenoj pod Sovjetskim Savezom.

Ta je prijetnja pojačana sukobom.

"Kada je počeo rat, djeca su živjela u prilično izoliranim, zatvorenim sredinama, a veliki je problem što nema odgovarajućeg redovitog praćenja ovog ogromnog sustava”, rekla je Postoliuk.

Rosenthal iz DRI-a izjavio je da je Ukrajina čak i prije rata bila "izuzetno opasno mjesto za djecu koja su odvojena od svojih obitelji", u sustavu skrbi koji je "neorganiziran... uz malo nadzora".

Postoji strah da bi zbog rupa u sustavu djeca mogla pasti u ruke trgovcima ljudima, rekao je.

Neka djeca već su prebačena u sirotišta u Rumunjskoj i Moldaviji, gdje postoji "veliki problem trgovine ljudima", dodao je.

UN-ova Međunarodna organizacija za migracije već je upozorila izbjeglice koje bježe iz zemlje da se čuvaju trgovaca ljudima koji žele iskoristiti kaotični egzodus.

U ožujku je Ukrajina uvela nova pravila za evakuaciju i praćenje djece bez roditelja, ali nevladine organizacije kažu da se mora učiniti više.

Thomas Hackl, iz Caritasa Rumunjske, rekao je da je njegov tim na granici s Rumunjskom nedavno zaustavio osumnjičenog trgovca ljudima koji je pokušao odvesti dvije mlade Ukrajinke u Italiju.

"Trgovci ljudima se miješaju sa stanovništvom, nude prijevoz. Bilo je mnogo znakova koji su nas naveli da ne vjerujemo tom čovjeku, previše je inzistirao, htio ih je odvesti na određeno mjesto."

Dobrotvorna organizacija također je priopćila da su im ljudi koji su stigli u Poljsku rekli da im je ponuđeno "sklonište u zamjenu za seks".

'Nema obuke'

Colleen Holt Thompson strahuje od najgoreg za djecu koja su izgubljena u kaosu rata.

Kada je sukob izbio, 55-godišnja Amerikanka koji volontira za američku mrežu posvajanja otputovala je u Lavov u zapadnoj Ukrajini iz američke države Kentucky kako bi pomogla u međunarodnim evakuacijama.

“Trenutačno ima mnogo tisuća djece koja su u hotelima i ljudi su s njima... u malim kampovima i u obiteljskim kućama koje nikada nisu provjerene", rekla je Thompson, koja ima šestero posvojene djece iz Ukrajine.

"Ne znamo jesu li ti ljudi sigurni, nema obuke", rekla je za AFP iz Lavova.

U ovom trenutku boji se za sada već 18-godišnju djevojku koju godinama pokušava posvojiti, a koja je nedavno premještena iz Donecka na istoku u sirotište u Lavovu i mogla bi završiti u Austriji.

Prema nekim stručnjacima, mnoga djeca koja su uspjela pobjeći od sukoba u Ukrajini sada doživljavaju traumu, ne jedu ili ne spavaju dobro ili pokazuju znakove psihološke i emocionalne regresije.

Drugi poput Mariete zahvalni su što su njezinu djecu odveli na sigurno - za sada.

Upitana što bi se dogodilo da ruske snage opkole njihovo novo utočište, odgovorila je: "Bolje je ne razmišljati o tome."