Prije sjednice Senata sveučilišta u Zagrebu Boras je u utorak za HTV pokušao smiriti tonove rekavši da se nitko u obrazovnom sustavu, ni studenti niti zaposlenici ne trebaju bojati što će njihov podnesak donijeti, no istaknuo je da je vrijeme da se sazna kako je taj Zakon složen.

'Zakon o znanosti i visokom obrazovanju predviđa binarni sustav, sveučilišni i veleučilišni, dakle struku i sveučilišnu razinu. Zakon o HKO-u stavlja u kategoriju sedam završenosti sveučilišne, veleučilišne i doktorske studije. Budući da se nama činilo da su ta dva zakona u prijeporu, htjeli smo da se to razjasni, a jedino mjesto za to je Ustavni sud', poručio je zagrebački rektor.

Rušenje HKO-a vratit će nas desetljeće unazad

Hrvatski kvalifikacijski okvir razvija se još od 2006. godine, kroz mandate više vlada različitih predznaka, a temeljni je instrument koji uređuje sustav kvalifikacija u Hrvatskoj. Cilj mu je postići jasnoću sadržaja kvalifikacija i osiguravanje kvalitete obrazovnog sustava. Drugim riječima ideja mu je da se za svaku kvalifikaciju znaju uvjeti pristupanja kvalifikaciji, radno opterećenje za njeno stjecanje te očekivani ishodi učenja. Među ostalim, važan je i zato što bi trebao omogućiti prepoznatljivost kvalifikacija i lakšu zapošljivost građana na hrvatskom tržištu rada kao i na europskom kroz povezivanje s Europskim kvalifikacijskim okvirom. To bi pak trebalo olakšati mobilnost u smislu daljnjeg obrazovanja te mobilnost i konkurentnost na tržištima rada.

Mislav Balković, predsjednik Udruge poslodavaca u obrazovanju i dekan Algebre, smatra da 'Borasova teza' da HKO izjednačava sveučilišne i stručne studije ne stoji jer se oni i dalje razlikuju baš kao što se razlikuju strukovne srednje škole od gimnazija, mada spadaju u istu, srednju razinu obrazovanja. Također je uvjeren da HKO ne narušava autonomiju sveučilišta, među ostalim i zato što je pristupanje njemu dobrovoljno, kao svojevrsno dodatno brendiranje.

'Na Zakonu se radilo godinama, a u Saboru je prošao velikom većinom i nitko nije bio protiv', kaže Balković koji ističe da u ovoj priči ne treba miješati dva nastojanja: ciljeve Zakona i težnje studenata stručnih studija koji žele da se stručni nazivi stupnjeva obrazovanja, koje tržište rada ne prepoznaje, učine prepoznatljivijima.

'Zakon o HKO-u ne nameće niti predlaže da se sveučilišne i stručne kvalifikacije zovu isto, kao ni stručni i sveučilišni studiji, a to je jedna od teza iz zahtjeva za ocjenom ustavnosti. On zapravo uspostavlja razine kompleksnosti kvalifikacija kojih ima osam, a one korespondiraju s europskima. Vidljive su i u Bolonji gdje slične kvalifikacije od prvostupničke razine do viših postoje i na sveučilišnim i na stručnim studijima. No one se ne zovu jednako, a HKO nije išao za time da to naruši niti je išao na ruku studentima koji se bore za drugačije nazive svojih stručnih zvanja', pojasnio je Balković.

Suština ove priče je, kaže, u nesporazumima oko definicije kompleksnosti.

'Napadi na zakon tematiziraju izjednačavanje razine obrazovanja, međutim, treba shvatiti da tu postoji nekoliko kognitivnih domena u ishodima učenja. Pojednostavnjeno govoreći postoje znanja, vještine i pripadna samostalnost i odgovornost. Ono što zakon o HKO-u smatra, baš kao i svi europski zakoni i Europska komisija, koja je hrvatski Zakon o HKO-u prihvatila 2013., jest to da je moguće postojanje iste razine kompleksnosti ishoda učenja bez obzira radi li se o znanjima ili o vještinama. Dakle, vi možete znati programirati jednako kompleksno kao što nekome možete moći teoretski objasniti model baze podataka. U novoj tužbi Sveučilište zapravo smatra da je nezamislivo postojanje kvalifikacija iste razine kompleksnosti za sveučilišni i za stručni studij i to daje na ocjenu ustavnosti. Drugim riječima, inicijatori tužbe smatraju da oni koji pohađaju stručni studij ne mogu dostići istu razinu kompleksnosti kao oni koji pohađaju sveučilišni studij zato što ne razumiju da kompleksnost može biti iste razine neovisno o tome uče li se na nekom studiju više teorijska znanja ili primijenjene vještine. Iz tog nerazumijevanja, bilo namjernog ili slučajnog, proizlazi suština tužbe u kojoj se ističe da sveučilišne i stručne kvalifikacije ne mogu biti na istoj razini. To nije u skladu s onime što postoji u Europi. Rušenje Zakona o HKO-u je jako loša ideja koja bi Hrvatsku mogla vratiti desetak godina unazad. Hrvatska ga je jako dugo pripremala upravo kako bi uključio sve dionike. Vraćanje u 2006., kada je sve krenulo, bilo bi jako loša poruka Europi jer je ovo jedno od rijetkih područja u obrazovanju u kojem je Hrvatska koliko-toliko usklađena s europskim zemljama. U brojnim drugim stvarima zaostajemo za njima. Treba istaknuti da Ministarstvo obrazovanja trenutno provodi projekt vrijedan preko dva milijuna eura u kojem pomaže uspostavu kvalifikacijskog okvira u Makedoniji. Dakle, to bi bio veliki povratak unazad', upozorava naš stručnjak.

Gubitak desetaka milijuna eura

Poznavatelji sustava ističu da su brojni projekti u Hrvatskoj povukli i još uvijek povlače velika sredstva iz europskih fondova upravo na temelju HKO-a. Samo u zadnjoj rundi projekata povučeno je više od 60 milijuna eura.

'Rušenjem HKO-a izgubio bi se važan uvjet za financiranje iz brojnih europskih fondova, čak i aktualnih projekata kojih najviše ima upravo na Sveučilištu u Zagrebu. Osim toga time bi se izgubio temelj za razvoj budućih programa kojih u narednih sedam godina ima u svakoj godini u milijunskim iznosima u eurima.

HKO je jedini instrument koji ovo društvo ima, a koji omogućuje poveznicu obrazovanja i tržišta rada i to ne na razini pamfleta i bilateralnih ugovora o suradnji kakvi obično završe samo fotografiranjima, nego zaista daje metodologiju izrade standarda u zanimanjima, umjesto da obrazovanje samo piše programe koji nikome na tržištu rada ne trebaju', naglasio je Balković.

'Zakon o HKO-u građanima daje veliku vrijednost jer će oni dobiti diplome s logotipom Europskog kvalifikacijskog okvira, što podrazumijeva prepoznatljivost u Europi i otvara vrata tržišta rada u Europi. Zakon ne zadire u autonomiju sveučilišta. Naime, on je dobrovoljan instrument. Nitko ne tjera sveučilišta niti veleučilišta da svoje kvalifikacije akreditiraju kroz HKO. To je samo dodatno brendiranje koje oni koji žele mogu iskoristiti, a drugi ne moraju', bio je rezolutan dekan Algebre i čelnik Udruge poslodavaca u obrazovanju koji smatra da je HKO mnogo bolje proveden od načelno dobre ideje kvalifikacijskog okvira Bolonje.

Pravo na različitost vs usklađenost

Dražen Kozak, profesor na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu, koji je bio jedan od prvih koji su pokušali ideje HKO-a provesti u polju strojarstva, kaže da postoje argumenti koji govore u prilog usklađivanja koje je cilj HKO-a, ali i da nije nužno loše, niti neobično da neka sveučilišta žele sama biti brend za sebe.

'Na projektu usklađivanja u kontekstu HKO-a radila su četiri tehnička fakulteta – Fakultet u Slavonskom Brodu bio je nositelj, dok su Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, Tehnički fakultet u Rijeci i FESB u Splitu bili partneri. U tome su sudjelovali i Institut za razvoj obrazovanja i udruge studentskih alumnija i studentski zborovi i drugi. Godinu i pol dana jako smo se trudili da pokušamo uskladiti programe u polju strojarstva. Razlike su bile ogromne. No tu se od početka pojavilo ovo ključno pitanje – trebamo li uopće imati regije koje će imati pametne specijalizacije za nešto ili se trebamo uskladiti kako bismo svi imali slične programe. To je problem i u nekim drugim zemljama poput Njemačke gdje su sveučilišta izuzetno autonomna kao što to kod nas možda želi biti SuZG. U Njemačkoj stoga neka sveučilišta nemaju problema da svi dobiju iste diplome, ali pritom žele da njihova diploma podrazumijeva određeni brend. Drugim riječima vi možete studirati gdje hoćete, no kada završite, završili ste na točno određenom učilištu koje je više ili manje prepoznatljivo', objasnio je za tportal Kozak.

'Tako se i kod nas pojavilo to pitanje koliko je pravo na različitost dobra, a koliko nije. Čini mi se da je istina, kako je to često slučaj, negdje u sredini. Ipak, smatram da je dobro da smo se uspjeli dogovoriti o polju skupova ishoda učenja u strojarstvu, da smo se međusobno uspjeli približiti te da smo se uspjeli više prilagoditi tržištu rada i inovirati postojeće programe', rekao je Kozak, požalivši se da je dobar dio onoga što su odradili za sada ostao samo mrtvo slovo na papiru.

Slavonskobrodski profesor složio se s Balkovićem da HKO nikoga ne obavezuje, da je to pitanje dodatnog brendiranja. No upozorio je da u Zakonu ipak postoje neke točke koje određuju da učilište, ako se želi upisati u registar HKO-a, mora osigurati suglasnost drugih učilišta koja izvode studije u određenom polju da je program koji planiraju provoditi prihvatljiv.

'Za državu bi stoga ipak bilo najbolje kada bi se svi dionici u nekom području znanosti uspjeli dogovoriti da budu usklađeni. Hrvatska je mala zemlja i na ovo malo sveučilišta ima jako puno studijskih programa, preko 1.200 na 4,4 milijuna ljudi. Smatram da bi stoga bilo racionalno i štedljivo da se pokušamo uskladiti. Od toga bi bilo koristi i za ovo naše malo tržište rada jer bi u konačnici u fokusu trebali biti studenti i hrvatsko gospodarstvo. U fokusu ne bi trebala biti sveučilišta i profesori već studenti i poslodavci. Trenutno se to doima drugačije', poručio je Kozak istaknuvši da je projekt povukao značajna sredstva iz europskih fondova, preko 400 tisuća eura, ali i urodio nekim redom utjelovljenim u obliku kataloga iz kojeg studenti i njihovi roditelji danas imaju prilično jasnu sliku onoga što učilište nudi, kakve ishode učenja sa svakim stupnjem i svakom diplomom.