'Situacija u Tripoliju nije dobra, ali nije bilo panike. Spakirao sam se na brzinu i nekako smo se izvukli automobilom prema Tunisu. Plan je bio da krenem kući avionom iz Libije, ali je zračna luka zatvorena zbog bombardiranja. Javit ću se kada budem na sigurnom', kazao je za tportal Pavličević dok se automobilom vozio iz Tripolija prema 178 kilometara udaljenoj granici s Tunisom. Nekoliko sati kasnije opet nam se javio iz sigurnosti Tunisa te nam je otkrio kako se spasio iz zemlje koja tone u novi rat.

Libija se od 2011. godine, kada je srušen režim Moamera Gadafija, nalazi u kaosu u kojem djeluju dvije paralele vlade. Jedna u Tripoliju, u kojem je smještena vlada premijera Fajeza al Seraja, i druga na istoku zemlje, na kojem je najmoćniji čovjek spomenuti general Haftar.

>>> Libija je na korak od građanskog rata, ovo su odgovori na ključna pitanja

Putem do tuniske granice mnogo je opasnosti jer u gradovima djeluju razne paravojne i radikalne islamske skupine odane samo sebi. Brojna su svjedočanstva o zlostavljanjima migranata koji su se kroz Libiju pokušali dokopati Europe.

Željko Pavličević prije dva mjeseca prihvatio je poziv da preuzme posao vođenja velikog libijskog kluba Al Ittihada. No sada je zbog rata bio prisiljen pobjeći bez osvrtanja.

Kazao je da im je za put od Tripolija do tuniske granice, za nekih 180 kilometara, trebalo nešto manje od šest sati.

'Stali smo jedno sedam do 10 puta, što ozbiljnijih, što neozbiljnijih zadržavanja. Kontrola putovnica, tko su, što su, s obzirom na to da su sa mnom bili igrači, Amerikanci. Nije bilo neugodnosti, ali svi su naoružani i gledaju što se događa', kazao nam je Pavličević.

Naš proslavljeni trener ispričao nam je da je u Tripoliju bio smješten u hotelu Radisson s pet zvjezdica, u diplomatskoj zoni u kojoj nisu ni najmanje osjetili ratne sukobe koji su se počeli odvijati prošlog četvrtka.

'Iznenada, moram reći iznenada, jer do ovoga trenutka u Libiji nije bilo ozbiljnijih sukoba iako je zemlja podijeljena između različitih frakcija', kazao nam je Pavličević, podsjetivši da se uskoro trebao održati sastanak premijera Saraja i generala Haftara pod pokroviteljstvom UN-a, ali se Haftar predomislio i odlučio krenuti na Tripoli te osvojiti ga.

'Plan mu je bio, što sam čuo od ljudi s kojima sam komunicirao, da osvoji grad u roku od 48 sati', kaže nam naš proslavljeni trener. No nije mu se ostvario.

Pavličević nam je objasnio da u Tripoliju postoji mnogo oružanih skupina koje vladaju gradom i koje osiguravaju mir.

'Postoje kontrole, ali ništa posebno, normalno se živi', navodi i objašnjava da su se te skupine skupile i zajedno pružile otpor Haftaru pa se sve pretvorilo u malo žešći sukob.

'Znači, nije bilo brzog osvajanja i odužilo se to do danas', kaže nam iz prve ruke Pavličević.

Međunarodna zajednica strahuje da Libija ponovno ne potone u građanski rat.

'U samom Tripoliju, koji ima dva i pol milijuna, čak i više ljudi jer su se mnogi doselili poslije rata, nije se osjećala ratna nervoza. Ljudi su skupljali nešto više hrane i bili su redovi za benzin, ali normalan život je tekao. Možda je bilo malo mirnije jer se nije nepotrebno izlazilo, sve do jučer, kada je prvi put bombardiran aerodrom u gradu', kaže nam trener.

Objašnjava da aerodrom (Međunarodna zračna luka Tripoli), na kojem se vode borbe, ne funkcionira od 2014. godine, a on je strateški bitan zato što je to ulaz u grad i jer autocesta vodi do njega.

'U subotu se trebao održati play off, ali je ministarstvo odlučio da se ne igra jer su ekipe iz Tripolija i Bengazija i da se ne bi dolijevala vatra. Čekali smo nastavak, trebalo se igrati u Bengaziju, ali jučer se dogodilo ono što nismo očekivali - bombardirana je pista na aerodromu unutar grada (Međunarodna zračna luka Mitiga) - i onda smo i mi reagirali. U razgovoru s ljudima odlučili smo da dva stranca i ja odemo autom po slobodnoj liniji uz obalu prema Tunisu', ispričao nam je u dahu.

Putem su ih pratili ljudi iz kluba.

'Al Ittihad je veliki libijski klub, a čak su nas i navijači dočekali na dva mjesta i počastili nas jer su znali da idemo', s velikom dozom simpatije govori o Libiji Pavličević.

U dva mjeseca nitko mu u toj zemlji nije rekao ružnu riječ, naglašava.

'Strašno mi je žao ove zemlje i ovih ljudi, jer to su ponosni, divni ljudi. Oni nisu poput nekih drugih afričkih zemalja, kod njih nema prosjaka na ulicama i vidi se da su dugo imali dobar život, barem kad je o standardu riječ. Ali imaju onu filozofiju 'vrijeme nije problem' i prilično su nonšalantni po tom pitanju', kazao je Pavličević.

Našeg košarkaškog trenera naljutili su komentari na društvenim mrežama koji ga optužuju za gramzivost i pitaju što mu to treba. Kritičarima je poručio da nije svima uvijek prva stvar novac, nego netko nekad hoće i nešto napraviti te pomoći, kao što je to bio slučaj i s njegovim angažmanom u Libiji. Pavličević je najavio da će se, ako to situacija dopusti, vratiti i dovršiti započeti posao.