Predsjednik SNV-a Boris Milošević rekao je za N1 da ga ne iznenađuju najnoviji transparenti i drugi ispadi s nekima od najgorih dosadašnjih poziva na mržnju:

'Ovi ispadi nisu izolirani, oni su konstantni, te se pojavljuju ciklički svakih nekoliko mjeseci. Dođu u fokus javnosti tako da se javnost u ciklusima zgraža, govori se: 'Kako je to moguće?!', 'To je ružno'.'

Nakon takvog ciklusa, nastavio je, problem s nacionalističkom mržnjom nastavlja kiptjeti ispod površine, sve dok opet ne dođe vrijeme da se mora razgovarati o toj temi.

Oko glavnih razloga latentnog šovinizma čak i kada nije vidljiv u ekstremnim slučajevima kao posljednjih dana, predsjednik SNV-a nema dvojbi.

'Država ne šalje jasne i nedvosmislene poruke prema tim pojavama. Imamo situaciju da se na stadionima stalno čuju povici mržnje: 'Ubij Srbina!' Ali, ne samo to, nego i: 'Ubij tovara!'', podsjeća Milošević.

Primijetio je da skoro više nema nogometne utakmice s koje se u izvještaju ne piše o takvim ispadima, o ustaškom slovu U i sličnom. I dok je Kazneni zakon o tim stvarima jasan, reakcija društva ili države baš i nije, smatra.

'Kad je utakmica prekinuta? Da li komentator u živom prijenosu upozori na to, smanji ton? Toga nema. Da li političari koji idu na utakmice odu s utakmice ili na bilo koji način pokažu neslaganje bilo kakve vrste na te poruke? Ne. Mi smo takve stvari prihvatili kao dio navijačkog folklora, a na grafite na ulicama smo oguglali', kazao je.

Konačno, primijetio je, kad je riječ o pravosuđu, tu se donose presude koje su nejasne, koje sadrže određena obrazloženja, a koja većina građana, razumljivo, nikada ne čita, nego ide samo od zaključka iz naslova vijesti po medijima: 'Oni stječu dojam da ZDS nije kažnjiv. I kako će onda ulica reagirati?'.

'Problem je dublji od politike, pravosuđa ili policije. To je strukturni problem društva. U svim porama društva stvari se prešućuju, ne tretiraju se na adekvatan način. I onda svakih nekoliko mjeseci imamo poruke mržnje, koje prerastaju i u fizičko nasilje', objasnio je ciklus nacionalističkih ispada u društvu.

Za bilo kakvo relativiziranje ili drugačije tretiranje ZDS kao poruka mržnje u jednim situacijama odnosno patriotske parole iz povijesti, on kaže da takvo stanje nije održivo.

'Ne može ZDS biti govor mržnje, a u toj pjesmi da ne bude govor iz mržnje... Zar se zaboravlja da je riječ o pjevaču koji je javno izražavao simpatije prema NDH i Paveliću, koji je pjevao o Jasenovcu i Gradišci Staroj?', aludirao je predsjednik SNV-a na Marka Perkovića.

Usto, pojedini političari iz struktura državnih vlasti, kako navode, dotičnu pjesmu, odnosno 'Bojnu Čavoglave', doživljavaju kao 'nacionalnu budnicu'.

'Pitao bih preživjele iz Jasenovca ili kozaračku djecu koju je od smrti svojom akcijom spasila Diana Budisavljević, da li i oni tu pjesmu doživljavaju kao budnicu. Kako se oni osjećaju kad čuju tu pjesmu?'

Kao pravnik, kaže, ne vidi kako bi održiv bio i argument da je ZDS u određenim prilikama, primjerice u grbu HOS-a ili toleriranjem tijekom desetljeća poslije rata, postao prihvatljiv.

'To što je država žmirila na jedno oko na tu pjesmu i na ZDS u 90-ima, to ne znači da je to tim stvarima dalo legitimitet. Ili da je registracija tog pozdrava znači da je ZDS ispravan. Treba priznati da se pogriješilo kad se registrialo taj pozdrav u 30-ak grbova udruga', kazao je.

Konačno, za različito presuđivanje oko po zakonu kažnjivog pozdrava ZDS, kao ustaškog pozdrava još iz doba Ante Pavelića, predsjednik SNV-a je rekao:

'To je jedan paradoks. Ja da sam sudac, prije bih kaznio gospodina Perkovića nego gospodina Rosu za ZDS, baš zato što je i ranije izražavao simpatije prema NDH.'

Riječ je o Mariu Rosi, pjevaču lakih nota iz Makarske, koji je u kolovozu 2019., prvi u Hrvatsjkoj, osuđen zbog ustaškog pozdrava.